Površan, s premalo komentatora i razrade, vrlo očigledno snimljen za male novce i ne s previše truda, ovaj jednosatni televizijski specijal ipak je sasvim solidna zabava za trenutke kada biste malo prilegli, a ne baš spavali pa vam treba nešto da vam golica, ali ne baš razgibava mozak.
'Napad hollywoodskih klišeja', televizijski specijal koji od prije neki dan možete pogledati na Netflixu, nešto je poput Buzzfeedovih, Crackedovih ili Mr. Mojo lista na temu 'Deset čuda Hollywooda', samo što uza se nema prikačenu brojku. Više-manje je riječ o osvježavajućoj kaugumi za mozak koju ćete nakon gledanja ispljunuti i zaboraviti, ali će vam u međuvremenu malo razgibati... OK, ne baš razgibati, ali 'počeškati' mozak da mu ne bude skroz dosadno.
Po svojem formatu, ovo je jedan od onih specijala kakve su neke naše televizije znale otkupiti pa podvaljivati pod 'domaći sadržaj' jer bi uzele zbirku štikleca o hollywoodskim ili celebrity čudesima razvrstaninma po nekim kategorijama (deset najgorih plastičnih operacija među slavnima, deset alkoholičara među zgodnim hollywoodskim frajerima, deset desanata hollywoodske desetnije ili Bog bi ga više znao što sve ne), a onda ubace domaćeg voditelja ili voditeljicu koji nešto komentiraju između stavke deset i devet, šest i pet te dva i jedan. Prednost je, međutim, to što ovdje nije riječ o nekom generičkom domaćem voditelju, nego o Robu Loweu.
Da se razumijemo, Rob Lowe ovdje isto prilično rutinerski obavlja svoj posao komentiranja pojedinih ficleka, ali je ipak ono... Rob Lowe! Zgodan, šarmantan, ali i s odličnim osjećajem za komični tajming kakav znamo još iz serije 'Parks & Recreation'. Uz to i vrlo spreman sprdati se na svoj račun. Tako da je 'Napad hollywoodskih klišeja' već zbog toga što u njemu sudjeluje on već pinku u prednosti.
Nadalje, tema ovog specijala je drito preuzeta iz neformalnih razgovora tijekom neformalnih druženja uz neformalno pivo ili neformalni roštilj, tj. iz situacije gdje frendice i frendovi opušteno razgovaraju na temu: 'E, najbolje mi je ono kad u američkim filmovima netko ode liftom, a onda onaj drugi trči po štengama pa stigne brže od lifta'. Pa se onda netko drugi nadoveže s time kako je njemu ili njoj najbolje kako u američkim filmovima nitko nikoga telefonom ne pozdravlja, nego sam tresne slušalicom ili već tako nešto. Dva navedena primjera (lift i telefon) nisu navedena u 'Napadu hollywoodskih klišeja', ali inače je ono o čemu se u njemu govori već garant pokriveno u svim takvim neformalnim razgovorima o filmovima diljem svijeta. No to je i normalno. Prvo te svi živi na svijetu istračaju, a tek onda to shvatiš i sam te pretvoriš u duhovitu priču.
Ono po čemu se vidi da je ovaj specijal ipak na nešto malo višem nivou od roštiljskih rasprava o tome kako se sve žene u filmovima bude s full make-upom (također jedan od klišeja koji NIJE pokriven ovim specijalom) jest to da oni već imaju uvriježene termine za svaki kliše, a i to što, bogami, imaju para za isječke iz filmova kojima svaki kliše ilustriraju. Neki od termina koje koriste svima su već dobro poznati, kao, primjerice, jump scare ilitiga 'ono kad očekuješ da će glavnog junaka sad ubit čudovište, a zapravo samo iskoči mačka', neki su umjereno poznati - kao onaj o maničnoj pixie djevojci iz snova, a za neke znaju uglavnom samo filmofili - recimo, za Wilhelmov vrisak.
Govori se u 'Napadu hollywoodskih klišeja' i o ozbiljnijim stvarima, kao što su rasni stereotipi u prikazu bjelačkog spasitelja ili čarobnog crnca. Čak se i donekle dotiče problem prikaza žena - od toga da ih se glamurizira i objektificira time što su vječito u visokim petama, čak i kad se upuštaju u borilačke vještine, pa sve do toga da su u novijim, superherojskim filmovima obično samo po jedna u grupi. No o svemu se tome NE govori na ozbiljan način jer ovo NIJE ozbiljni dokumentarac niti išta slično. Ovo je zapravo komičarski jednosatni specijal, u kojem su scenaristi, izvršni producent Charlie Brooker (čiji je pečat u tonu i stilu itekako uočljiv) i Rob Lowe odlučili s Netfilxovim gledateljstvom podijeliti svoje ne osobito svježe, ali ipak koliko-toliko dobre šale na račun hollywoodskih filmova.
Zato, ako namjeravate gledati ovaj specijal - učinite si uslugu. Nemojte od njega očekivati dokumentarac pa čak ni nešto baš jako urnebesno smiješno. Shvatite to kao zbirku priloga koji bi se inače prikazivali u nekakvoj mozaičnoj emisiji za nedjeljna popodneva (možda baš za nekadašnje 'Nedjeljno popodne') - nešto što bi došlo između skeča Bennyja Hilla i muzičke numere kakvog domaćeg kantautora. U tom obliku, za popodnevno opuštanje nakon ručka, ovo je čisto zgodno. Uz veća očekivanja - iznervirat će vas površnost, nerazrađenost, zbrzanost, zbrkanost i sasvim rutinerski Rob Lowe. Takav je, eto, dvosjekli mač suvremene mozaične streaming produkcije.