Rijetki su oni koji su se susreli s fiktivnom personom Teda Lassa, koju u istoimenoj seriji utjelovljuje Jason Sudeikis, a da se nisu barem malo zaljubili i u njega i u seriju. Umorni od mračnih antijunaka koji desetljećima vladaju dramskim i ciničnih depresivaca koji su vladali humorističnim serijama, gledatelji su diljem svijeta s oduševljenjem reagirali na pojavu jednog televizijskog glavnog lika koji je istinski pozitivan, dobar, veseo, a uz to i smiješan. Pritom Ted Lasso - i kao lik i kao serija - nije bio ni blesav ni sladunjav, kao što je to dosad često bivalo s dobricama u humorističnim serijama, nego je bio dobro razrađen i prokrvljen lik. Jest da priča o tome kako trener američkog nogometa dolazi u Englesku trenirati jedan (europski) nogometni klub nije ni najmanje moguća, ali to nije ni važno. Poslužilo je kao potka za koncept ribe na suhom, a i za zgodne anegdote na temu razlika u američkoj i engleskoj sportskoj kulturi.

No iako je serija 'Ted Lasso' dražesna, vesela i topla, a njezin naslovni junak neumorni pozitivac, već u prvoj sezoni bilo je vidljivo da autori ne bježe od malo dubljeg 'zarezivanja' pod tkivo likova te da se u svoj toj ljupkosti i ljubavi ne boje zaviriti u mračnu stranu svojega junaka. Logično, jer unatoč tome što nam je Ted prirastao srcu svojom toplinom i ljubavlju prema bližnjem svome, svima nam je bilo jasno da netko tko se baš toliko nastoji svidjeti svima oko sebe - ne može biti bez svojih problema. Prva sezona to je uglavnom obradila kroz Tedove bračne probleme, razvod i bolnu razdvojenost od sina, ali u drugoj sezoni stvari su postale još dublje i ozbiljnije.

Putovanje po tamnijoj polutki svijesti i podsvijesti u seriji je označeno dolaskom Dr. Sharon Fieldstone (Sarah Niles), sportske psihologinje koju klub poziva zato da bi odagnala blokadu jednog od najboljih igrača, Danija Rojasa (Cristo Fernandez), koji svoj poklič: 'Nogomet je život!' naglo zamijeni depresijom i konstatacijom: 'Nogomet je smrt' kad loptom koju je udario prema golu ubije psa-maskotu tima protiv kojeg igraju. Kada psihologinja uspije 'srediti' Danija, i ostali igrači u klubu pokažu interes za psihoterapiju, pa psihologinja ostaje na neodređeno. Teda, međutim, njezina prisutnost uznemiruje. Odmah je, naime, jasno da ona ne pada toliko na njegov šarm i ljupkost kao ostali, odnosno da vidi da se iza sve te vrckavosti krije neki dublji problem. Psihologinja je u pravu, ali bit će potrebna skoro cijela sezona da Ted to prizna, a u međuvremenu će njegov odnos s psihologinjom postati vrlo zanimljiv i prijateljski na način na koji Ted dosad očito nije sklapao prijateljstva.

I drugi će glavni likovi dobiti priliku da se dublje razviju i pokažu svoje ranjivosti, među kojima najviše Roy Kent (Brett Goldstein), gunđavi bivši igrač koji se u svojim novim ulogama Keelyina momka i pomoćnog trenera kluba pokazuje u novim slojevima, zatim vlasnica kluba Rebecca Welton (Hannah Waddingham), impresivna i moćna Amazonka, koja će kroz priče o potrazi za ljubavlju i obiteljskim odnosima dobiti priliku pokazati svoje ranjivosti, a u jednoj začudnoj i izvrsnoj epizodi i tihi, ali urnebesni Tedov pobočnik, Coach Beard (Brendan Hunt), zahvaljujući kojem ćemo dobiti priliku i malo bolje upoznati trojicu navijačkih bedaka iz puba koji nas prate još od prve epizode.

Dublja, emotivnija, ponekad čak i mračnija, druga sezona 'Teda Lassa' ipak je ostala jednako duhovita, zabavna, ljudska i topla. Dublje je zaronila u svoje likove, ali ih nije promijenila i ostala je jedna od najsimpatčnijih i istodobno najbolje koncipiranih humorističnih serija koje su trenutno u opticaju.