Vremena u koja svijetom vladaju, blago rečeno, neobični ljudi čine se idealnima za satiru i humor. Ne bi se to, naravno, nikada reklo po situaciji u Hrvatskoj jer ovdje se javna televizija silno boji bilo kakvog humora na račun vladajućih i većinskih, ali u Americi se takva razdoblja gotovo u pravilu pamte kao razdoblja istodobnog procvata televizijske satire. Sjetite se samo vremena Bushove administracije - 'The Daily Show' Jona Stewarta naprosto je eksplodirao, od satiričnog showa postajući čak i glavni izvor vijesti o aktualnim događajima nezanemarivim dijelovima gledateljstva te postao čak i globalni fenomen. Slično je i sada, kada Sjedinjenim Državama upravlja Donald Trump, osoba čiji se dolazak na mjesto najmoćnijeg državnika svijeta čini toliko nadrealnom da apsolutno svatko, a ne samo televizijski satiričari, u glavi nosi preko nekoliko šala na njegov račun.

No iako su, dakle, vremena vladavine osoba čiji dolazak na čelne pozicije djeluje kao urnebesna, neslana šala plodna za satiru - ta plodnost može izazvati i kontraefekt. Šala je jednostavno previše. Povoda za ruganje je napretek. Ako želiš biti doista smiješan i istinski satiričar, moraš pratiti situaciju iz minute u minutu jer novi apsurdni vladari proizvode materijal kao na pokretnoj traci. Počneš li se zezati na račun nečega što su rekli prije tjedan dana, velika je vjerojatnost da je već pedeset ljudi izreklo mnogo bolju foru, a još veća da je publika već odavno zaboravila ono na što se referenciraš.

Animirana serija 'Naša karikatura od predsjednika', nastala iz ponavljajućeg skeča u 'Late Showu' Stephena Colberta, producirana za Showtime, a u hrvatskoj dostupna na HBO platformi - susrela se upravo s tim problemom. Animirana je, dakle, potrebno joj je neko vrijeme da bi se epizode proizvele, i ne može dovoljno brzo reagirati na Trumpove ispade i izljeve inteligencije. Scenaristi su se s time pokušali izboriti tako da su se uglavnom klonili baš jako specifičnih aktualnosti i više se posvetili fiktivnim zbivanjima u Bijeloj kući, obrađenima kroz ličnosti Donalda Trumpa i njegovih najbližih suradnika, no i u takvoj se obradi osjeća određeno kašnjenje, zastarjelost, 'bradatost' humora. U jednoj od prvih epizoda serijala animirani Trump i Melanija mijenjaju kanale na televizoru te nailaze na niz predsjednikovih imitatora. 'Pa, svi su ovi ljudi - ti!' uzvikuje Melanija, i to je upravo to. Iako u 'Našoj karikaturi od predsjednika' i pričama koje se raspredaju kroz njezine epizode, naravno, ima podosta toga što nije nitko drugi izgovorio, sve se zajedno, kao cjelina, čini već istrošeno i zbog toga zamorno.

Doda li se tome da Donald Trump iz ovog serijala ponekad isuviše zvuči kao Peter Griffin iz 'Family Guya', što je za jednu parodiju Donalda Trumpa ne samo suviše simpatično nego, čak i uz svu Peterovu bedastoću - suviše elokventno, serija ima još jednu razinu u kojoj zvuči tek kao odjek nečega drugog. Da, tu i tamo će im se potkrasti neka dobra fora, nije isključeno da ćete se i nasmijati, ali ipak je velika vjerojatnost da ćete na kraju zaključiti kako je sve to samo najobičniji gubitak vremena i da ste sve to već mogli čuti negdje drugdje. Ne samo u drugim serijama, nego i na Twitteru.

Sve u svemu, o vrijeme prebogato materijalom za ismijavanje, politička satira mora biti vrlo aktualna da bi bila učinkovita ili se mora posvetiti općenitijim aspektima društva i ličnosti koje ga predvode pa funkcionirati na jednoj višoj, simboličkoj razini. 'Našoj karikaturi od predsjednika' ne uspijeva nijedno pa bi bilo bolje da je ostala samo skeč u Colbertovu showu.