Nezgodna su stvar ti revivali starih serija. S jedne se strane čine kao zicer investicija jer uvijek možeš računati na nostalgijom ispunjenu žudnju starih fanova, ali i na one mlade, koji su pop-kulturu prethodnih generacija usvojili u obliku kulta. S druge strane, iako stare serije koji put s guštom gledamo u sadašnjosti, gledamo ih s filtrom zvanim ono-su-bila-druga-vremena pa im opraštamo neke stvari koje nikada ne bi prošle na današnjoj televiziji. Ross Geller kakvog smo gledali u 'Prijateljima' danas više ne bi nikako prošao kao nice guy, nego bi, onakav kakav je bio, ispao žešći gad, romansa Harryja Hamlina i Susan Dey iz 'Zakona u Los Angelesu' danas bi nam, u novoj seriji postavljenoj s istom pričom, izgledala kao stalkerski horor, Balki iz 'Potupnih stranaca' bio bi uvredljiva karikatura doseljenika u Ameriku... A opet, da se svi ti likovi promijene zato da bi pristajali u nove standarde, onda to više ne bi bilo to.

Jedan od rijetkih primjera dobro izvedenog povratničkog sitcoma u novije je vrijeme definitivno 'Will i Grace', serija koja je odlično podnijela prilagodbu svojih likova novonastaloj situaciji, kako njihovoj osobnoj, tako i onoj koja ih društveno-politički okružuje. Drugih sličnih primjera nema baš mnogo - 'Gilmoreice' su se jedva provukle na foru kako-je-dobro-vidjeti-te-opet, ali su inače bile dosta flah, ali inače se pokazalo da je, ako već želiš nešto nostalgično obnavljati, bolje snimiti novu seriju u stilu staroga žanra - kao što je to sjajno uspjelo sa sitcomom 'One Day at a Time' - nego se vraćati starim junacima u novom ruhu.

No Roseanne Barr i njezina ekipa, tvorci i glumci legendarnog sitcoma 'Roseanne', koji je krajem osamdesetih i dobar dio devedesetih razvaljivao svojim pričama o obitelji Connor, jezičavim i oštrim pripadnicima američke radničke klase - odlučili su da bi se njihov show mogao baš dobro uklopiti u današnju televiziju. Nedavna premijera pokazala je da su uglavnom bili u pravu, ali ne baš sasvim.

Ono što nijedna američka serija u zadnjih godinu dana ne uspijeva izbjeći i ono čega se svaka dotiče pa makar vrlo posredno i simbolički jest Donald Trump. Svi su ga pokrili. I 'Will i Grace' u svojoj prvoj, povratničkoj epizodi, i neobična 'High Maintenance' u svojoj odiseji po životima newyorških konzumenata marihuane, a o tome koliko se na njega i jačanje konzervativnih političkih struja naslanja popularnost 'Sluškinjine priče' valjda i ne moram pisati posebna objašnjenja. Povratnička 'Roseanne' također je ulovila taj tematski vlak, ali drugačije od ostalih. U novim epizodama 'Roseanne', naime, priča s Trumpom obrađena je vrlo direktno, jasno i nedvosmisleno. Roseanne Connor je, naime, Trumpova glasačica.

Onima koji su pratili društveni angažman glumice i komičarke Roseanne Barr to nije neko veliko iznenađenje - jer Barr je već naširoko i nadugačko objašnjavala razloge iz kojih je i sama na izborima podržala Trumpa (pri čemu naširoko i nadugačko ne znači pametno i razložno). No ako zanemarimo priču o stvarnoj Roseanne, činjenica da Roseanne iz serije podržava Trumpa poprilično je šokantna.

Da, obitelj Connor pripada upravo onoj demografskoj skupini koja je dovela Trumpa na vlas - siromašnim bijelcima iz radničke klase koji su, razočarani propašću svojeg 'američkog sna' i s krivo usmjerenim osjećajem da se privilegije stalno daju nekome drugome, a ne njima - glasali za čovjeka koji im je obećao da će Amerika opet biti sjajna. Neuki i vođeni više revoltom negoli razumom, nadali su se da će takav čovjek osigurati poslove pravim Amerikancima, čime su uglavnom doživljavali upravo sebe i slične sebi.

Po toj logici ima smisla da je Roseanne Trumpova glasačica. Povratnička sezona, naime, i nju i njezinu obitelj prikazuje u još većim financijskim nevoljama nego što su to bili u onim sezonama u kojima smo ih zadnje gledali. Roseanne i Dan imaju zdravstvene probleme i s tim povezane troškove, kćeri im se vraćaju kući jer si ne mogu priuštiti samostalan život, sin im je bio u vojsci u Siriji, muče se s otplatama kreditnih kartica... Realnost činjenice da glasanje za Trumpa nije riješilo, nego možda čak i pogoršalo njihov status pomalo im sviće - koji put osobno, a koji put iz riječi članova proširene obitelji, i to je često izvor odličnih, doista duhovitih šala, ali gledatelju ipak u cijeloj toj premisi nešto opako ne štima.

Roseanne Connor, naime, nikada nije bila predstavnica svoje demografske skupine. Naravno, to JEST bila prema uvjetima u kojima je živjela, prema poslovima koje je radila i prema ljudima koji su je okruživali. No čitava ljepota, duhovitost i sveopća kvaliteta nekadašnje 'Roseanne' bila je u tome što je prikazivala koliko pripadnici jedne pop-kulturno zanemarene američke klase - radničke - mogu biti raznoliki i zanimljivi. Bila je to serija koja nikada nije prihvaćala da se progresivne društvene ideje razmatraju i bistre samo u intelektualnim krugovima newyorških postdiplomaca i kalifornijskih hipija - kroz kuću Connorovih prolazile su teme od samohranog roditeljstva do LGBT prava, od gorućih feminističkih do klasnih pitanja. Uostalom, sama Roseanina britkost, duhovitost i pomanjkanje jeftine, saharinske sentimentalnosti bila je pokazatelj toga da serija odbija svoje junake ukalupiti u demografsku skupinu.

A sada su to učinili. Da se ne bismo pogrešno shvatili, to nije prošlo bez rasprave, očito je riječ o dinamičnoj situaciji koja bi se u sljedećim epizodama mogla promijeniti i cijela ta trumpovska priča ipak nije poništila šarm Roseanne i njezine obitelji u povratničkim epizodama. Nije to nimalo umanjilo oduševljenje ponovnom pojavom Johna Goodmana i Laurie Metcalf - sada uglednim i nagrađivanim dramskim glumcima - u ulogama koje su ih proslavile. Nije to nimalo umanjilo ni duhovitost replika i situacija u kojima su se novi showrunneri dosta dobro snašli. No Trumpova glasačica Roseanne jednostavno nije Roseanne Connor kakvu smo upoznavali u devet sezona koje smo odgledali u doba najveće popularnosti ove serije. I zbog toga je ova povratnička sezona počela negdje između 'Willa i Grace' i 'Gilmoreica'. Bolja je od ovih potonjih. Ali nije to to.