Štogod mislili o Ivanu Pernaru, jedna mu se stvar ne može spočitnuti. Ovaj saborski zastupnik i egzotična medijska ličnost definitivno nije pasivan i ne nedostaje mu incijative. Nakon što je obišao nekoliko televizijskih emisija u kojima je bio gost i nakon što je jedan dio tih emisija napustio, ne izrekavši u njima sve ono što je naumio, odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. Nema kod Pernara ne mogu, joj-kako-ću. 

On je lijepo uzeo kamericu, uperio je u sebe i svojeg gosta pa lijepo snima nešto što onda objavljuje na YouTubeu.  Tom nečemu on je dao naziv 'Nedjeljom bez Ace' i vjerojatno misli da je to emisija, iako je zapravo polugledljiva zbrčka domaćinovih razgovora s gostima u kojoj promiče svoje stavove i vrijednosti, ali i pokazuje zavidnu razinu nepoznavanja tema o kojima razgovara sa sugovornicima. 

Recimo, jedna od najsmješnijih tvrdnji, koju su Pernar i njegov gost u prvoj emisiji - Petar Krpan, bivši vlasnik kluba 'Purgeraj' - izrekli valjda u prvih pet minuta snimke, bila je ona da ne gledaju televiziju, da bi onda već u sljedećoj minuti počeli razglabati što se sve nikada ne može vidjeti na televiziji. Riječ je, dakako, o lajtmotivu Pernarovih snimki, gdje glavni protagonist stalno ponavlja kako, evo, on i njegov gost govore o stvarima o kojima nitko drugi ne govori. To što je pritom dosta slabo informiran i još k tome to na sav glas reklamira - nikom ništa.

Neupućenost u temu vidljiva je i u drugoj epizodi, gdje je ugostio mladića koji je svojedobno radio u Konzumu pa prepričava svoje horor iskustvo. Definitivno, u priči mladoga gospodina koji je radio u trgovačkom lancu postoje brojni grozni elementi izrabljivanja i neljudskog odnosa prema radnicima, ali isto je tako kao nešto 'katastrofalno' prikazano nešto što je svakome zaposlenom čovjeku normalno, kao, primjerice, činjenica da ne možeš koristiti baš kompletni godišnji odmor nakon manje od šest mjeseci rada u tekućoj godini. 

U trećoj je epizodi Pernar pak ugostio Roberta Međugorca, vegana i zagovornika prava životinja te čovjeka koji prakticira višeljublje. Epizoda je bila možda malu mrvicu zanimljivija od prve dvije jer je riječ o temama o kojima hrvatska javnost nije dovoljno informirana pa ju je zgodno upoznati, ali i dalje je to riječ o programatskim govorima, a ne o razgovoru. 

Sve u svemu, Pernarov youtuberski serijal nema nikakve veze s emisijama, to su njegovi propagandni videozapisi, i to vrlo amaterski te povrh svega dosadni do plakanja. Prvu sam epizodu uspjela pogledati do 45. minute, drugu do tridesete, a treću do pedesete. Da nisam htjela napisati osvrt, vjerojatno ni pred jednom ne bih izdržala dulje od deset.  Rekoh na početku - Pernaru se definitivno ne može zamjeriti da je pasivan i nepoduzetan. No to je, barem što se ovoga 'projekta' tiče, valjda jedino što mu se ne može zamjeriti. Sve je ostalo jednostavno apsurdno. I ne bi se trebalo zvati 'Nedjeljom bez Ace', nego 'Nedjeljom bez smisla'.