Dio nezadovoljnih riječkih i hrvatskih, mahom manjih nakladnika uputio je Otvoreno pismo o politici Ministarstva kulture i medija prema knjizi. Potpisnici pisma najavljuju i javnu tribinu u Vijećnici grada Rijeke, 23.02.2022. s početkom u 12 sati, na kojoj će se dodatno problematizirati njihove teze iz otvorenog pisma koje prenosimo u cijelosti:
'Prema provedenom relevantnom istraživanju Vijeća Zajednice nakladnika i knjižara, u razdoblju od 2014. do 2021. godine, putem potpora za izdavanje knjiga, mjere Poduzetništvo u kulturi i otkupa knjiga za narodne knjižnice Ministarstva kulture, posve se eksplicitno uočava da Ministarstvo kulture preferira određene nakladnike, a zanemaruje, marginalizira pa čak i isključuje druge, mahom male, nakladnike, ali i one koji se nađu na tzv "crnim listama" Ministarstva. Tako je istraživanjem utvrđeno da je tridesetak hrvatskih nakladnika putem navedenih bespovratnih potpora Ministarstva kulture u spomenutom razdoblju dobilo više od 90 milijuna kuna, odnosno čak 60% svih dodijeljenih sredstava, dok su svi ostali nakladnici koji su aplicirali za ta sredstva, njih preko 200, dobili tek 40%.
Ova politika preferiranja određenih nakladnika traje već zaista dugo, neovisno o političkoj opciji na vlasti. Svjesni smo da je Ministarstvo kulture možda željelo potaknuti najbolje (doduše opet po svom izboru, katkad i teško shvatljivom) upravo ne bi li "spasilo" hrvatsko nakladništvo, a koje se jako dugo nalazi u dubokoj strukturnoj krizi. No, s druge strane Ministarstvo je vodeći takvu politiku stvorilo ogroman disbalans na tržištu u kojem mali nakladnici dolaze na rub egzistencije, a i mnogi veći nakladnici posustaju u toj neravnopravnoj i netržišnoj utakmici. Ni oni ne mogu pratiti "izabrane" u licitaciji s autorskim pravima, prijevodima, likovnim opremama, odnosima s javnošću, marketingom itd.
Upravo završena Godina čitanja nije u tom smislu napravila nikakav pomak, dapače produbila je postojeće neravnoteže. Obje Covid godine (2020. i 2021.) izbacile su na površinu najveće anomalije u sustavu i doista je krajnji čas da pokrenemo aktivnosti koje bi rezultirale ispravljanjem tih anomalija.
Pri tom, ističemo upravo jeziv podatak da se više od 95 posto dodijeljenih sredstava za knjigu odnosi na izdavače u Gradu Zagrebu i najbližoj okolici, a manje od 5 posto na sve ostale nakladnike u Hrvatskoj! Na taj način, uz dugogodišnju praksu, poništeni su izdavački centri većih sredina u Hrvatskoj, a tzv. provincija u nakladničkom smislu potpuno je devastirana i presahla. Kulturna sredina poput Rijeke i Primorsko-goranske županije spala je na MANJE OD JEDAN POSTO dodijeljenih sredstava, što je do kraja ugrozilo opstanak nakladničke scene u Rijeci i na prostoru cijele PGŽ. Obzirom da ovaj kraj značajno doprinosi državnom proračunu, ovdašnji se nakladnici pitaju što od njega zapravo imaju?
Postavlja se i pitanje uočava li Ministarstvo kulture činjenicu da će nastavkom ove politike značajan dio malih nakladnika jednostavno biti prisiljen staviti ključ u bravu? Naime, izostankom sredstava, odbacivanjem projekata, verbalnom akrobacijom u pronalaženju formalnih razloga za diskvalifikaciju manjih te preferiranjem dijela već spomenutih nakladnika, stvara se nepremostivi jaz: dio izabranih nakladnika ostvaruje čak 50 do 70% svog ukupnog godišnjeg prihoda samo od Ministarstva kulture! Za njih je Ministarstvo kulture svojevrsni bankomat, ali taj bankomat punimo svi mi.
Je li to vizija Ministarstva kulture u 2022. godini? Znamo da su u cijelom promatranom razdoblju mnogi mali i marginalizirani ili, još gore, "nakladnici na crnim listama" objavili vrijedne i značajne knjige koje su jednostavno "prešućene" od Ministarstva kulture. Ovo se osobito odnosi na nakladnike izvan Zagreba. Je li to, ujedno, i vizija decentralizacije Hrvatske koje su očito svima puna usta, no realizacija nije na vidiku. Misli li Ministarstvo kulture politikom odugovlačenja zauvijek odgađati nužne promjene koje bi trebale revidirati takvu politiku?
Ovo je ujedno poziv ministrici Nini Obuljen Koržinek da se što prije odazove dijalogu, jer će u suprotnom imati stotine novih izgubljenih radnih mjesta u nakladništvu i s druge strane vječno ispruženu ruku "izabranih" koji sigurno ne žele promjene, a koji putem državnog, odnosno javnog novca ostvaruju svoje projekte. Ovo je posljednjih pet minuta za spas hrvatskog nakladništva.'
Valter Lisica (Lektira, Kostrena)
Dragan Ogurlić (Naklada Val, Rijeka)
Milan Zagorac (Studio TiM, Rijeka)
Emil Kršovnik (Paradox, Rijeka)
Mateo Dušević (Madoo, Trnovec)
Leonardo Marušić (Leo Commerce, Rijeka)
Leonardo Marušić, ml. (Felix Liber, Rijeka)
Franjo Butorac (Naklada Kvarner, Novi Vinodolski)
Shura Dumanić (Shura publikacije, Opatija)