Na Dane hrvatskog filma prijavljeno je 284 filma. Od 73 izabrana filma njih 34 bit će prikazani premijerno, što znači da je, izuzme li se namjenske filmove koji po definiciji nisu premijere, više od pola programa premijerno.

'Glavni kriteriji u selekciji filmova, prije svega je da su kvalitetni, da donose nešto novo, da nisu tip repriznog programa ili da nisu filmovi koji bi Dane hrvatskog filma pretvorili u kino koje bismo možda nazvali 'propustili ste - pogledajte', rekao je Luketić i naglasio da su u selekciji u kojoj se cijenilo najbolje i najkvalitetnije, laganu i malu prednost imali autori, filmaši i producenti koji su DHF-u poklonili svoje povjerenje i odlučili dati svoju premijeru.

KONTROVERZE OKO IZBORA

Kako je naglasio Luketić, kategorija koja je po internim mailovima, dopisima i protestima koji se događaju na sceni izazvala najviše kontroverzi su dokumentarni filmovi, a u taj je program uvršteno 15 filmova.

'Radi se o rodu koji ima dužu minutažu i gdje bi veći broj filmova uzeo kompletno trajanje festivala. Uostalom, DHF nije festival dokumentarnog filma, a jedan odličan festival se događa dva mjeseca prije DHF, to je Zagreb Dox. Mi smo se borili da ova selekcije ne nosi naslov 'Propustili ste na Zagreb Doxu - pogledajte', nego smo htjeli da zaista što više filmova bude novo. Dobili smo omjer s više od pola naslova koji će biti prikazani premijerno', kaže Luketić koji je s time iznimno zadovoljan, jer iako je Zagreb Dox pustio ove godine 40 odličnih hrvatskih dokumentaraca, ostalo je nešto i za DHF. To samo svjedoči da je dokumentarna scena živa i da se na njoj događaju pozitivne stvari.

Ta kontroverza vidljiva je na primjeru da u program nije ušao višestruko nagrađivan, među ostalim i u Sarajevu, film 'Goli' Tihe K. Gudac, a ušao je film 'Kokoška' Une Gunjak koji je dobio brojne svjetske nagrade, među ostalim i 'europskog Oscara'.

Organizatori su malo iznenađeni reakcijama autora koji nisu ušli u selekciju pa ih mole da razmisle kakva to poruku šalju direkciji festivala nakon što prijave film na četiri-pet drugih festivala pa odluče u recimo šestoj instanci film staviti na Dane hrvatskog filma. U prijašnjim godinama direkcija je funkcionirala po principu da bude prikazano što više toga je moguće.

'Jedne godine u Pokretnoj povijesti Dana hrvatskog filma su neki od uglednijih hrvatskih redateljskih imena predložili da u program moraju ući svi oni koji su zaslužni. To je kriterij koji mi ne možemo potpisati i to je nešto što ne jamči dobar festival i ne jamči veći broj ljudi u kinima, a mi doista želimo da projekcije budu pune, da ljudi vide nešto novo i da u malom rasponu od mjesec - dva između festivala ljudi vide zaista premijerne naslove', govori Luketić.

Jedan od kriterija, nakon kvalitete, jest i taj da producenti DHF ne smatraju svojom zadnjom instancom, a Luketić navodi primjere prijavljivanja filmova iz 2013. s promijenjenim datumom u 2014., kao i slučajeva koji su prošle godine prijavljeni i odbijeni.

S druge strane, iako uprava festivala cijeni producente koji su slali filmove za premijernu projekciju, bilo je slučajeva slanja trailera kao premijernih filmova, u stilu 'eto pogledajte vi to, uvrstite u program pa ćemo mi to završiti kada stignemo', kao i filmova koji se na Youtubeu nalaze već šest mjeseci, imaju 1.600 pregleda, a u prijavi piše premijera.

'Od takvih stvari jednoga dana ćemo moći sastaviti listu doživljaja u selekciji filmova', kaže Luketić i ponavlja da je festival festival, a ne revija i da kinodvorane moraju biti pune.

U igrani program ušlo je 19 naslova, u dokumentarni program ušlo je 15 filmova, animirani program 11 filmova, eksperimentalni osam naslova i namjenski program 20 filmova. Od toga deset je reklama koje će se prikazivati u službenoj konkurenciji, a deset su glazbeni spotovi koji su ove godine izdvojeni i prikazivat će se u Hollywood Vanity Baru pokraj kina Tuškanac.

NOVI PROGRAM FOKUS

Uveden je i ekstra program Fokus koji se bavi filmovima koji su bili na granici za ulaz u selekciju, ali su iz nekog razloga ispali iz te selekcije.

'Ja sam mislio da ih treba pod svaku cijenu pokazati jer su vrijedni, jer imaju nešto sasvim drugačije i zaslužuju da se pokažu. Program Fokus je izvan konkurencije', kaže Luketić i otkriva da dosta producenata mlađe generacije čini se ipak nije shvatilo što znači festival, a što revija kako je to do sada često bilo.

Još jedna od bitnih stvari je Salon odbijenih koji je zadržan od prethodne organizacije DHF-a, jer su to smatrali dobrim načinom prikazivanja te produkcije i mislili su da će ljudi na njega dobro reagirati. No dogodilo se obrnuto i Salon odbijenih izaziva redom negativne konotacije.

SALON ODBIJENIH NIJE PREPORUKA LOŠEG

'Ljudi porešno shvaćaju da je to poruka njima da je film loš i da nisu dovoljno dobri. Određeni ljudi misle da je sajam projekcija i popratni program festivalu da ga oni mogu bilježiti u svoje CV kao sudjelovanje na festivalu. Salon odbijenih potječe još od 60-ih godina i koji smo htjeli zadržati kao dobar način da se može pogledati sve što se snimilo. To nije projekcija, nije program, to je običan video bar s gledanjem jedan na jedan, i to na zatjev, gdje svatko tko dođe na festival može sjesti ispred malog ekrana i zamoliti ekipu iz press službe da im da puste neki od prijavljenih filmova', objasnio je Luketić.

Brojni producenti misle se je uvrštavanje njihovog filma u Salon odbijenih loš znak jer tako javnosti daju do znanja da su odbijeni na nekom festivalu, a neki od njih možda imaju ambcije za neke druge festivale.

'U Hrvatskoj trenutno postoji 55 filmskih festivala prema zadnjoj statistici HAVC-a iz 2013. godine. To je jako velik broj festivala i kad danas govorimo o selekciji moramo napraviti odmak od prvih Dana hrvatskog filma kad je to bio jedini festival uz Pulu, kad je zaista moglo značiti da jedna revija koja prihvaća sve vas odbaci onda vam je to možda bila poruka da vam film doista nije ili tehnički dobar ili nešto slično. Danas u konkurenciji od 55 festivala selekcija više nije poruka nekome film vam nije dobar nego je to poruka izabrali smo ovo zbog toga i toga jer to želimo na našem festivalu zbog naše takve i takve publike. Zapravo se ne radi se o klasičnoj odbijenici, radi se o izboru. Zato bih naglasio pozitivnu konotaciju takvog izbora jer se naprosto ne možemo vratiti u 92. U takvoj okolini DHF ne može preživjeti kao samostalni festival', pojašnjava Luketić.

KOPRODUKCIJE NA FESTIVALU

Jedan od novitete je i da DHF podržava i koprodukcije. Koprodukcije su djelo koje se razvija posljednjih godina i nisu prihvaćeni na nekim festivalima kao hrvatski filmovi. DHF je filmove koji imaju većinskog hrvatskog producenta ili je hrvatski producent jedan od producenata uvažavao kao hrvatski film i takvih je 6 filmova u programu ove godine.

Među pozitivnim momentima festivala, koje ovaj festival želi promovirati, Luketić navodi broj redateljica koje se pojavljuju u programu, njih 29, i broj autora koji pripadaju kategoriji mladih autora do 31 godine, a njih je ove godine 22 u programu. Također, uvedena je Nagrada za etiku i ljudska prava za koju će biti formiran poseban žiri i ta nagrada će biti počasnog karaktera.

'Mislim da će konkurencija koja se nalazi u tom programu biti bogata i da će žiri koji se time bavi imati prilično težak posao', kaže Luketić.