Ovaj vikend, preciznije u subotu, emitirana je zadnja epizoda četvrte sezone emisije 'A strana'. 'A strana' već je odavno hit među domaćim gledateljima, ali poplava oduševljenja koja je pratila ovu sezonu nešto je što se rijetko čuje i viđa. Društvene mreže bile su prepune uzvika oduševljenja, nerijetko se čitalo da je riječ o apsolutno najboljoj HTV-ovoj emisiji, a neke su emisije, poput one predzadnje, u kojoj je gostovao novinar i muzički kritičar Petar Peca Popović, zatrpale Twitter hvalama iz susjedstva i žalom što i na njihovim televizijama nema takvog projekta.

'A strana' doista jest fenomen, i to fenomen u rangu nekadašnjih legendarnih, formativnih i utjecajnih zabavno-glazbenih emisija Televizije Zagreb, i zadnja epizoda u ovoj sezoni bila je super, sa svim pjesmama koje su odabrali gledatelji i nekim možda manje poznatima koje su odabrali urednici, no ono što je od 'A strane' napravilo hit i kult nije samo muzika, nego i sto drugih faktora. Priče o muzici sa svjedocima vremena i njihovim anegdotama, atmosfera u studiju, glazbenici u bendu, dobro raspoloženi i izvrsno informirani voditelji (veteran Duško Ćurlić po običaju rastura, ali fino se snašao i Ivan Vukušić), 'pozadinska' ekipa koja očito ima izvrstan feeling za ono što na današnjoj televiziji (i među ciljanom publikom) prolazi kao zabavno-glazbeni sadržaj... Osobno bih posebno izdvojila tematske emisije, koje, pokazalo se, daju hrpu materijala i za svirku/pjevanje i za spiku/razgovore.

Emisija, naravno, nije nastala ni iz čega. Više-manje ista ekipa ili, da budemo inkluzivniji, ekipa zabavno-glazbenog programa HRT-a već dug niz godina pokazuje da se itekako zna nositi s kvalitetnim i novim formatima te da zna raditi takve emisije bez pretjeranog trasha, senzacionalizma i sličnih budalaština. Bili su tu i plesovi i pjevanje sa zvijezdama, svi redom izvrsni, bio je tu i 'The Voice', koji se, među ostalima, pokazao kao plodno tlo za 'regrutiranje' mladih pjevača koji će 'A stranu' razigrati svojim nastupima i pjevanjem dobro nam poznatih klasika.

To angažiranje mladih pjevača da pjevaju nešto starije hitove posebno je zanimljiv potez. Budimo, naime, iskreni, 'A strana' je po svojem sadržaju pomalo emisija za boomere, odnosno, da budemo i precizni, za pripadnike generacija koje su već prešle četrdesetu. Muzika koja se u njoj svira i pjeva uglavnom je muzika iz sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih, ponekad nešto mlađa, ali uglavnom ona muzika koja je već imala vremena postati kultom i klasikom. I dobro, nema u tome ničega lošeg - mlađarija ionako subotom navečer ne gleda televiziju. Ili možda ipak gleda? Čini se da ima toga. Višeplatformski pristup - onaj u kojem stranica emisije na Facebooku, 'B strana', igra aktivnu ulogu u stvaranju sadržaja, a i činjenica da su za pjevanje starih hitova angažirani mladi pjevači koje mlađa publika prati - sigurno su malo i usmjerili fokus prema mlađoj ciljnoj publici.

No ipak, ako bih 'A strani' išla tražiti neku ozbiljniju manu (onih sitnijih, 'neozbiljnih' sigurno ima, ali tko bi se kod emisije takvog odjeka i utjecaja fokusirao na, štajaznam, pomalo blesavo dirigirano pljeskanje publike), onda bi to bilo isključivo pokrivanje glazbene nostalgije. Da, to je definitivno adut i to ljudi vole, ali neki mali segment koji bi se pozabavio i suvremenom domaćom glazbom, a koji bi se sastojao od malo više sadržaja nego što su povremeni nastupi notornih mainstreamovaca kao što su Silente - bio bi divno osvježenje. No isto tako, jasno je da takvo što ne može doći na ho-ruk i da za uvođenje tako nečega treba dobro promišljanje i oprez da se ne pokvari nešto što dobro radi ovakvo kakvo jest, pa za takav napredak sigurno treba vremena.

Ako se pak treba istaknuti najbolji moment emisija, onda bi to bez ikakve sumnje bile tematske emisije, one posvećene nekoj osobi, nekom glazbenom fenomenu, pravcu, pokretu. Tako su u ovoj sezoni vrhunci bile emisija posvećena Rajku Dujmiću i emisija posvećena novom valu. Ova potonja, koja je ujedno bila pretposljednja u sezoni, pokrenula je i navalu gledateljskog oduševljenja na društvene mreže, a to se oduševljenje prelilo i preko granica Republike Hrvatske. Gostovanje Petra Pece Popovića i Siniše Škarice, koji su pričali o novom valu, a bogami i moment u kojem Josipa Lisac priča o albumu 'London Calling' i o EKV-u, doista su bili nezaboravni i upečatljivi - pravi bogati zabavno-glazbeni sadržaj, čak bi se moglo reći i svojevrsni zabavan doprinos kulturi na javnoj televiziji. Nisu bez razloga neki susjedi na Twitteru zavapili 'da barem i mi imamo takvu emisiju'. Ne znam, doduše, imaju li na svojim televizijama išta slično ili na tragu 'A strane', ali vjerojatno oni najbolje znaju da im nedostaje nešto baš ovakvo, nešto u čemu se uspjelo spojiti toliko faktora da odjekne međugeneracijski i regionalno.

Uglavnom, 'A strana' je fenomen, u to sad više nema nikakve sumnje. Čak se i u pandemijskim uvjetima uspjela dovoljno zbrojiti da se ograničenja jedva vide (iako vjerujem da su ekipi predstavljala užas i stres), a sigurno je da će se o njoj dugo pričati i kada više ne bude televizije i kad će nas zabavljati hologrami.