Pjesme je izabrao, preveo i popratio komentarom Petar Opačić, a u knjizi 'Izabrane pjesme' (189 str.) objavljene su 92 pjesme.

Priređivač napominje kako je nobelovka Glück najpoznatija po svojim lirskim pjesmama jezične preciznosti i strogoga tona pa ju je kritika, kako navodi, zbog pažljive uporabe riječi stavila u red američkih pjesnika koji cijene žestoku lirsku kompresiju.

Ističe i kako ju je kritika, zahvaljujući rasprostranjenosti i načinu uporabe prvoga lica u pjesmama i intimnoj temi često nadahnutoj iz osobnog života, svrstavala u ispovjedne pjesnike. Druga je skupina kritičara to stajalište relativizirala tvrdeći kako ona ne može biti konfesionalna pjesnikinja, dok je treći smatraju autobiografskom autoricom, čije djelo sadrži snažnu emotivnost s osloncem na mit i povijest, napominje priređivač.

Premda joj je rad raznolik, kritika je identificirala nekoliko njenih najvažnijih tema - usredotočenost na traume, odbacivanja, neuspjehe u odnosima te pokušaje ozdravljenja i obnovu.  

Američka pjesnikinja Louise Elisabeth Glück rođena je u New Yorku 1943. Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2020. za, kako je naveo Odbor nagrade, 'nepogrješiv pjesnički glas koji strogom ljepotom individualno iskustvo čini univerzalnim'. Dobitnica je i glavnih književnih nagrada u SAD-u, među kojima i Državne humanističke medalje, Pulitzerove nagrade za književno djelo, Državne nagradu za knjigu, Nagrade Nacionalnoge kruga kritičara knjige i Nagrade Bollingen.

Trenutno je izvanredna profesorica na Sveučilištu Yale.