Doista mi je teško zamisliti profil ljudi koji bi državni praznik, posebice onaj kojim se obilježava godišnjica vojno-redarstvene akcije u ratu, htjeli provesti pred televizorom i gledati sve što ima ikakve veze s tim praznikom. To mi dođe kao da nekog ludo zabavlja fakultativni kibicerski obilazak sjednica mjesnog odbora ili svečanih akademija u lokalnoj osnovnoj školi.

Što se tu ima vidjeti? Pola dana će ti izravno prenositi državne budžovane kako stoje s rukom na lisnici pod užarenim suncem i sa sugovornicima ili bez njih ponavljati priču o slavnoj prošlosti zbog koje se slavi praznik, a što je još gore, morat ćeš slušati GOVORE. Stvarno treba biti mazohist da bi se htjelo cijeli dan gledati takvo što.

Sudeći po programu javne televizije na jučerašnji praznik, reklo bi se da i oni tako razmišljaju. Naime, nisu se baš pretrgli od inventivnosti ni truda da sadržaj na bilo koji način učine privlačnim gledateljima. U redu je, izvršili su svoju obavezu - da stvar bude bolja, vjerujem  da su se, čisto tehnički i fizički, podosta oznojili da bi u program uključili sve one Zoltane Kaboke i ostale novinarske pregaoce na licu mjesta - ali da se to usporedi s programom prošlogodišnjeg Dana pobjede i domovinske zahvalnosti na javnoj televiziji, vjerojatno ne bismo primijetili neku važniju razliku. 

Okej, ako si novinar pa važeš svaku riječ u predsjedničkom govoru pa analiziraš je li tu došlo do kakvih promjena u službenim stavovima zato što netko izražava žaljenje ili je načinio dramsku stanku na vrlo bitnom mjestu - to je možda i zanimljivo. Ali inače ne.

No dok još shvaćam da je one cjelodnevne ili poludnevne prijenose stajanja pod kninskim suncem teško učiniti zanimlijvijim nego što jesu - a ruku na srce, zanimljivo je jedino pratiti hoće li se oni stražari u kičastim crvenim uniformama onesvijestiti ili neće - ne znam zašto i ostatak programa mora biti očajno dosadan. I ne samo očajno dosadan - REPRIZNI!

Evo, na primjer, jučer emitirana epizoda emisije 'Lijepom našom'. Osim što je bila riječ o epizodi iz Gruda, što daje novo značenje teritoriju lijepe naše (premda je bilo i epizoda iz Munchena i takvih bjelosvjetskih destinacija) - bila je to reprizna epizoda. Zar stvarno gospo'n Uvodić i njegova ekipa ne misle da jučerašnji velebni praznik zaslužuje oriđiđi novu epizodu? Ili to ne misle na Prisavlju? Mislim, nitko sretniji od mene da više nikad ne snime ni jednu jer mi je to ubibože dosadna seljančija, ali navodno je popularno, vidi se da se ljudi raduju kad im u mjesto dođe televerzum pa mogu poslat lokalne KUD-izaslanike, ali da će HTV baš na Dan pobjede i svega superhrvatskog emitirati reprizu te emisije - e, to im baš i nije jako domoljubno.

Reprizna je bila i epizoda dokumentarnog serijala 'Priče o veteranskom uspjehu', koja je emitirana tamo negdje oko pola dva popodne, valjda u doba kada se iz Knina nije imalo što prenositi pa da se gledatelji uz ručak ili poslije njega malo prisjete što su već gledali, a onda u tri popodne - batali Dan pobjede, praznik, zastave i slično - eto ti malo američke romantične komedije! I opet ću ponoviti - nitko zahvalniji od mene da me se na televiziji malo oslobodi od prazničnih sadržaja, ali zar ćemo tako, oj televizijo hrvatska? Nemate nijednog domaćeg filma na lageru? Ništa vam Vrdoljak nije ostavio u amanet za ovakve prigode? Sedlar? Bilo tko? Kad se već prati špranca državnoprazničnog programa iz vremena mraka (prijenosi stupanja uz koračnice, polaganje vijenaca, limena glazba i svečane akademije), zašto se ne bi isti princip pratio i u filmskom programu, pa da se opali neki braniteljski film, neka državotvorna Neretva ili što već?

No dobro, onda smo se preko američke romantične komedije i Gruda dokoturali do večernjeg programa, u Dnevniku rekapitulacija događaja, predsjednica rekla ovo, premijer ono, uhapsili ove zbog ZDS-a, misu predvodio taj-i-taj, u 'Temi dana' malo sa zapovjednicima koji su oslobađali Knin i odmah potom pili kavu u njemu (nisam to sad ja izmislila, o tome se zbilja govorilo) itd. I onda, hvala božanstvima javne televizije, napokon jedan premijerni dokumentarac, 'Istinom do pobjede - perom i kamerom kroz domovinski rat' Petra Malbaše, nakon toga prijenos koncerta Prljavog kazališta u Kninu koji je bio ludo slavljenički i eksplozivan otprilike kao prosječne karmine i to bi bilo to.

Na drugom programu se za to vrijeme Dan pobjede i domovinske zahvalnosti obilježavao reprizom serije 'Dva i pol muškarca'. Treći ionako ne ulazi u taj đir.

I sad, kad se sve to zbroji i oduzme, nije zapravo jasno za koga HTV sastavlja taj državno-praznični program. Jasno mi je zbog čega - to je javna televizija, mora na neki način obilježiti takav praznik. No unatoč svim velikim riječima i tehničkim ulaganjima da bi se direktno prenijela zbivanja iz Knina, sadržajno se ne bi baš reklo da im je do takvog programa naročito stalo. Sve je to kombinacija šprancersko-obavezne rutine i repriza onoga što ti prvo padne pod ruku u arhivi, a pohranjeno je pod oznakom 'domovinski rat'. Rekoh već, teško mi je zamisliti profil gledatelja koji bi doista taj praznik slavili tako da cijeli dan gledaju televiziju, ali ja nisam televizionar pa i ne moram. Njima bi, pak, možda na pamet trebali pasti gledatelji koji bi možda htjeli nekako sudjelovati u proslavi tog dana jer su prije 22 godine u njemu sudjelovali, ali zbog nečega ne mogu - nemaju love za odlazak do Knina, bolesni su, nepokretni ili štogod slično. Zbog njih bi možda ipak trebalo uvesti nešto inventivnosti u taj program, a ne da svake godine gledaju jedno te isto, istu rutinu ispražnjenu od sadržaja.

Za nas ostale je svejedno. Ionako većinu toga nećemo gledati.

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.