Herbie Hancock, Quincy Jones, Miles Davis, Jean-Michel Jarre, Kraftwerk. Oni i mnogi drugi mogu se čuti u glazbi svjetski poznatog švedskog producenta i DJ-a Opolopa, koji 14. kolovoza nastupa na tvrđavi Sv. Mihovila u Šibeniku, na prvom Ljetnom Yammatovom. Uoči susreta s domaćom publikom govori o svom specifičnom spoju funka, disca i elektra, o mađarskom podrijetlu i odrastanju u obitelji glazbenika, o najčudnijim nastupima i fanovima, ali i što zaista misli o Hrvatskoj
Dugi niz godina živiš u Stockholmu, no rođen si u Mađarskoj. Reci nam nešto o svom odrastanju i kako si završio u Švedskoj.
Rođen sam u Mađarskoj tijekom komunizma. Moj otac koji je bio muzičar stalno na putu, dobro je poznavao situaciju van Mađarske i zaključio da bi nam puno bolje bilo na zapadu. U to vrijeme svirao je po Norveškoj pa smo majka i ja dobili dozvolu za posjetu, nakon čega smo se jednostavno odbili vratiti. Na kraju smo završili u Švedskoj kad su meni bile dvije godine i od tada živim tu.
Kako bi opisao svoje glazbeno sazrijevanje? Što više voliš, producirati ili DJ-irati?
Odrastao sam u glazbenoj obitelji, s ocem koji je svirao klavijature i mamom koja je podučavala klavir. Otac koji je u kolekciji imao veliku količinu jazz/fusion ploča jako je utjecao na mene, tako da sam od najranih dana bio opsjednut zvukom i stvaranjem glazbe. Zapravo sam producent/glazbenik koji je prerastao u DJ-a i kad bih se morao odlučiti za samo jedno od to dvoje, uvijek bih odabrao produkciju jer je moja potreba za stvaranjem vrlo jaka. Ipak, povratna informacija od ljudi s plesnog podija, kad sve klikne i sinhronizirani su s glazbenim putovanjem kojeg u trenutku kreirate, to je nešto neponovljivo.
Jesi li ikada imao čudnih iskustava sa svojim fanovima?
Pa ovisno o tome što definirate kao 'čudno'. Svi kontakti sa fanovima dosad bili su mi ugodni. Jednom je neki bogati tip iz Dubaia prijetio da će njegovi tjelohranitelji uništiti i mene i svu opremu ukoliko odmah ne stišam. To jest bilo malo čudno....
Možeš li izdvojiti neki svoj nastup?
Nemoguće je odgovoriti na to pitanje jer je dosad bilo mnoštvo nastupa, koji su svi bili posebni na svoj način. Prije deset godina nastupao sam u Japanu s live vokalima na neki opsukrni ritam i s klincima koji su usporedo pjevali te tipovima koji su svirali zračne gitare i točno znali što rade. Oduševila me njihova predanost i interes za glazbu.
Ovo nije prvi put da dolaziš. Kako te se dojmila Hrvatska?
Volim Hrvatsku! Predivna zemlja s predivnim ljudima i hrpom glazbenih festivala. Upoznao sam vrlo živopisne i zanimljive ljude tamo i pretpostavljam da osjećam određenu srodnu povezanost s obzirom na moje korijene.
Kako biraš pjesmu koju ćeš remiksirati?
To ovisi o nekoliko faktora. Ne mora mi se nužno sviđati original pjesme, ali mora imati vokale (većinom se radi o pjesmama s vokalima) s kojima mogu raditi. I naravno, sve ovisi o budžetu.
Što misliš o trenutnoj elektronskoj sceni? Možeš li se malo osvrnuti na stvari koje ti se sviđaju, odnosno, ne sviđaju?
Sve se uvijek događa ciklički. Stvari dolaze i odlaze. Scena kojoj ja pripadam cijeni glazbu, dušu i groove. To su bezvremenske kvalitete i uvijek će, u određenoj količini, naći svoje mjesto. Ne radim kompromise, radim manje-više doista samo ono želim raditi, prema vlastitom osjećaju i još mogu i živjeti od toga, tako da se doista ne mogu požaliti. Postoje i ovdje, naravno, glazbeno i poslovno sive zone, ali to nije slučaj samo na elektronskoj sceni. Tako je svugdje. Uvijek je lakše okrenuti se i s nostalgičnim filterom gledati na prošlost i stvari koje su 'nekada bile bolje'. Neke možda i jesu, no neke i nisu.
vezane vijesti
Gdje više voliš vrtiti, u malim ili velikim prostorima/klubovima?
Mali znojni klub s dobrim zvukom i posvećenom publikom uvijek pobjedi.
Imaš li svog omiljenog DJ-a?
Teško je odabrati samo jednog, no volim DJ-eve koji se ne boje pričati svoju priču. Šveđanin Mad Mats je dobar primjer.
Intervju je za objavu ustupio Radio Yammat.
