'Lud je svatko tko Pogorelićev nastup u Klovićevim dvorima, na kraju Zagrebačkih ljetnih večeri, propusti samo zato što je isti program već slušao u Lisinskom. Takva dubinska istraživačka poniranja u tajne glazbe i pijanizma relativno malog broja skladbi ne poduzima nijedan drugi pijanist na svijetu. I zato je svaki njegov nastup novo čudo, a glazba koju svira upravo onakva kakva i mora biti: uvijek nova i živa.'

Riječi su to kolege Branimira Pofuka u Jutarnjem listu nakon Pogorelićeva koncerta u Kneževom dvoru, a budući da ne želimo ispasti ludima, pohrlili smo sinoć u Klovićeve dvore na završni koncert Zagrebačkih ljetnih večeri gdje je slavni pijanist ponovio program koji je već svirao ove godine u ožujku u Lisinskom:

Frederic Chopin: 2. sonata u b-molu, op. 35 (Grave – Doppio movimento, Scherzo, Marche funebre: Lento, Finale: Presto) te Franz Liszt: Mefistov valcer br.1, S 514 (prvi dio koncerta), odnosno Frederic Chopin: Nokturno u c-molu, op. 48, br.1 te Franz Liszt: Sonata u h-molu, S 178 (drugi dio nastupa).

Iako ga je publika burno na nogama i dugo pozdravila, nije izborila bis jer je Pogorelić ostao vjeran sebi, skromno i stidljivo primajući povike 'bravo!', i nije odsvirao nikakav dodatak, a nakon završnih akorda Lisztove Sonate u h-molu pale su i prve kapi kiše koja je prijetila, ali, za razliku od Dubrovnika, nije pokvarila spektakl ove genijalne zvijezde koja, kako piše The New York Times, svira 200 godina ispred svoga vremena. Ekstremni kontrasti tempa i dinamike uzvisili su duh prisutnih koji su, izgleda, oprostili buku koja je stizala iz susjednih kafića i koja nas je na trenutke podsjećala da (još) nismo na nebu.