U autorskom viđenju redateljice Ruždjak Podolski i autora adaptacije Tomislava Zajeca, slavna Molièreova komična farsa iz 1668. na sceni tog satiričkog kazališta oživljava kao savršeno ugođen hibrid teatarske igre i dramske poruke, transponirajući autorovu kritiku morala Pariza 17. stoljeća u prekrasno lepršav, izvanredno zabavan i posve suvremen komad koji na najbolji način izvlači na vidjelo fantastičan satirički potencijal Kerempuhova glumačkoga ansambla.

Upisujući u komad čitav niz sitnih interpretativnih preinaka te šireći efekt farse elementima suvremene hrvatske kič-kulture – primjerice, ubacivanjem fragmenata popularnih glazbenih evergrina u dramske dijaloge, autorski je tim osmislio predstavu koja doduše jest vjerna izvorniku, ali je istodobno i posve jedinstvena.

Zaigrana nova adaptacija ovoga svjetskoga klasika, zbog epidemioloških mjera igrana pred publikom koja ne smije brojati više od 37 ljudi, oduševila je premijerne gledatelje, koji su glumce i autorski tim ispratili ovacijama i aplauzom.

Priča je to o bogatom starcu Harpagonu, čija patološka škrtost ne štedi ni njegovu djecu, sina Cléantea i kći Élise, koji nemaju izbora nego pokoravati se očevim željama, snalazeći se kako znaju i umiju u krajnjoj neimaštini na koju ih prisiljava njegova ekstremna štedljivost. Zato se Cléante zadužuje po gradu i ne usudi zaprositi djevojku koju voli, budući da joj nema što ponuditi, a Élise ne smije ni pomisliti da ocu kaže da voli Valèrea, siromašnog momka plemićkog podrijetla u potrazi za obitelji od koje je kao dijete odvojen u brodolomu.

Kako bi bio što bliže svojoj dragoj i pokušao se nekako umiliti njezinu ocu, Valère se zaposlio kao upravitelj Harpagonova imanja. Dok Cléante uz pomoć vjernog pomoćnika La Flèchea smišlja kako pribaviti novac za svoje ženidbene planove, Harpagon odjednom svojoj djeci obznanjuje: oženit će prelijepu i mladu Mariane, siromašnu kći neke udovice, a njegova će djeca, da bi mu nadoknadila miraz koji on sam neće dobiti, poći za dvoje dobrostojećih udovaca, kako bi njihov imetak onda bio pridodan njegovomu.

Problem nastaje kada se ispostavi da je upravo Mariane djevojka koju voli i Cléante, a proključali otpor dvoje mladih prema očevoj bešćutnoj gramzivosti čitavu će priču skrenuti u novome smjeru, koji uključuje krađu Harpagonove škrinjice s blagom, sudsku istragu, ali i jedan neočekivan obrat na kraju…

Klasična farsa u Kerempuhovoj je prvoj produkciji najpoznatije komedije velikog francuskog komediografa obilato upotpunjena dobrom mjerom humoristične tradicije toga teatra, čiji je glumački tim tragičnim protagonistima "Škrca" udahnuo novu komičnu svježinu.

Molièreov antiheroj Harpagon, u interpretaciji Hrvoja Kečkeša, savršeno je uvjerljiv hibrid Quasimoda i Grincha, besramno škrt i samoživ, ali gledatelju izvanredno simpatičan i duhovit. Maja Posavec napokon je s ulogom Élise dobila vodeću rolu u nekoj Kerempuhovoj predstavi, a s time i priliku pokazati svoj glumački potencijal, stvorivši lik čija lica glatko prelaze iz djevojačke pokornosti u farsičnu nakaradnost.

Glumački ansambl još čine Josip Brakus kao Cléante, Filip Detelić koji igra Valèrea, Iskra Jirsak kao Mariane, Linda Begonja u ulozi Frosine, Borko Perić kao kočijaš i kuhar Jacques, Luka Petrušić je La Flèche, a Dražen Čuček Anselme, dok epizodne uloge u predstavi imaju i Damir Poljičak kao sudski istražitelj, te Karlo Mlinar u ulozi la Merluchea, Simona i sudskog pisara.

Kerempuhov "Škrtac" stilski oponaša makabrični imaginarij Tima Burtona, u kostimima i šminki prošaran gotovo kabaretskom šarolikošću dvora Louisa XIV. (scenograf je Stefano Katunar a kostimografkinja Barbara Bourek), dok atmosferu šaljive jeze gradi humorističkim pretjerivanjem u gestikulaciji te elementima gotičkog horora u glazbi čiji je autor Stanislav Kovačić.

Rezultat je prekrasno režirana, vizualno atraktivna i izvrsno odigrana predstava, pravi bombon sočne komične farse pune pretjerivanja i dobre zabave, koja će sasvim sigurno postati jedan od hitova repertoara kazališta u Ilici.