Novo, svježe i drugačije, teško usporedivo s drugim što se trenutno piše u domaćem dramskom pismu, bila je ocjena žirija zagrebačkog HNK koji je sredinom listopada objavio da je Monika Herceg pobjednica njihova Natječaja za suvremeni dramski tekst. Izabrali su je između više od 160 pristiglih tekstova,.

'Monika Herceg je pjesnikinja – što je riječ koja sadrži dvije gorde označiteljske uloge: dakle, i piše poeziju i žena je', kazao je Buljan. U njenoj drami 'Gdje se kupuju nježnosti' riječi su moćne, 's jedne se stane naslanjaju na neku povijest poetske drame, ali su i kao neka vrsta poeme koja se pretače u dramu pa se onda ponovno vraća natrag u poeziju'. 'Ako bismo tražili neke reference što ona u kazalištu jest, pozvao bih se na Sarah Kane', rekao je tada ravnatelj Drame HNK Ivica Buljan.

O pohvalama Herceg kaže da ne razmišlja.

'Komentare nastojim uvijek držati na distanci, pogotovo kad su hvale u pitanju, jer znam koliko je slojeva i rada potrebno kako bi se napisao neki tekst, bilo da se radi o drami, priči ili pjesmi. Također, znam i koliko malo znam i koliko moram učiti. Ispod svega napisanog sati su čitanja, možda je tu omjer i nekoliko knjiga naspram jedne stranice, sati promišljanja, prehodavanja ideja, skretanja u svim smjerovima, vraćanja na neke trase koje smo već odbacili pa se ipak predomislimo, prespavljivanja, čak i sanjanja. Ponekad se dogodi da cijeli život, njegov aktivni i pasivni dio, bude podloga pisanja. Svijet koji živim izvana cijeli se počne sabijati u tekst koji pišem i to su osjećaji najstrašniji i najljepši. Samim time, ono što izlazi neka je istina verificirana unutarnjim svijetom, ali to nije dovoljno da bi ta istina dobila književnu vrijednost', kaže nam Herceg, dodajući da, u svakom slučaju, puno čita, nastoji pratiti produkciju, prijevode, ali se vraća i klasicima i u tom višeglasju traži vlastiti glas.

'Sarah Kane bila mi je jako bitna čim sam zakoračila u prostor drame jer su njeni tekstovi imali različite pomake u nekim nekonvencionalnim smjerovima i mnogo poezije, a to mi je odmah bilo blisko. Ono što su me njeni tekstovi odmah naučili jest i to koliko je bitna emocija. Iskrena emocija i izravnost. Tako da mi je taj prostor drame odmah postao ring u kojem sam mogla ispaliti iz sebe sve bez zadrške, a tako je postao i novoosvojeni prostor neke hrabrije, odrješitije mene. Čudesno je kako se mi sami neprestano upoznajemo kroz tekstove koje pišemo. Oni nas izgovaraju čak i negdje gdje nama to nije ugodno, a samim time možda i najviše naprave za nas', kaže Herceg.

Na probe, kaže, nije išla, tekst je prepustila ekipi HNK.

'Vjerojatno je taj manjak interesa neobičan, ali moje pisanje već je u mojoj glavi napravilo sve s tim tekstom što je moguće i vidjeti nečiju verziju uživo bit će mi veliko veselje. Ekipa koja postavlja predstavu je sjajna i emotivno je reagirala na tekst, što je jedino što mi je bilo bitno. Kad se ljudi emotivno angažiraju, kad im je bitan tekst s kojim rade, onda se događaju sva ostala čuda. To je, eto, možda jedino što sam priželjkivala, da im taj tekst nešto znači, i budući da sam dobila divne povratne reakcije, zaista imam puno povjerenje u kreativnost cijelog tima', kaže.

Drama 'Gdje se kupuju nježnosti' prati tri generacije žena u ruralnoj sredini koja se teško oporavlja od posljedica rata. Baka, majka i kći se svaka na svoj način pokušavaju nositi sa životnim nedaćama.

'Priča o traumi koja se transgeneracijski prenosi jako je bitna, a često je neispričana jer su to svima nama kosturi u ormaru koje nastojimo što više sakriti, ako je moguće i desetljećima. Naši prostori unutar dvije zadnje generacije pogođeni su s dva rata, koji su nužno utjecali na naše obitelji, bilo djedove i bake, bilo očeve i majke. Mnoga odrastanja bila su obilježena nasiljem i siromaštvom i često se sve te boli generacijama prenose kroz nas. Selo je u tom kontekstu meni najzanimljivije jer ima drugačije dinamike, ali i odnose, čak ponegdje i samu drugačiju stvarnost od grada. Selo sustavno izumire, ali patrijarhalnost sela ne. Žene su u njemu one koje drže sve ćoškove kuće. One se brinu za obitelj, kuću, štalu, baštu. Ponekad mi se čini da su te seoske žene zapravo integralni dio zemlje na kojoj rade, da su od zemlje same', kaže Herceg, kojoj je jako važno i upoznavanje ženskog tijela u kontekstu tog stalnog rada, ali i manjka vremena.

'Tijelo je vazda neki alat koji se nema potrebe uljepšavati. Žene najviše trpe, nerijetko i nasilje. Ženina poslušnost se ne propituje, kao ni njene uloge. Iz svih tih razloga, a najviše jer sam gledala i sama taj prijenos traume u svojoj obitelji, ponajviše kroz žene, bilo mi je bitno pisati o tome', tvrdi.

Drama joj je, objašnjava, nekako prirodno otvorila prostor tome.

'Dramski tekst je dinamičan, postavlja jasne odnose, a pruža slobodu i činilo mi se da je to idealno mjesto za istraživanje te teme. Sličnim temama bavim se i u prozi koju pišem. Pokušavam razumjeti to selo kao mikrokozmos i način na koji nas sve te traume iz prošlosti određuju mada nismo često izravno povezani s njima, a pisanje dramskog teksta uvelike mi je pomoglo i pomaže i dok radim na romanu.'

Herceg iza sebe ima i zbirke poezije 'Početne koordinate', 'Lovostaj' i 'Vrijeme prije jezika'. U odnosu na ono što je dosad pisala, drama, kaže nam, zahtijeva tu dubinu emocija koje se često prikazuju običnim dijalogom, ali i dinamiku događaja.

'Vidim to sve više kako se i dalje bavim dramskim tekstovima. Ono što mi je bilo izazovno bilo je pitanje kako pisati dramu koju želim zaista čitati, a onda i gledati. Takva drama za mene je i poezija i spajanje mnogih elemenata koji nisu česti u klasičnim dramama, kao što su svevremenost događaja, višeglasje jednog lika itd. Čini mi se da upravo poezija u dramskim tekstovima može biti ta oštrica koja nas zasijeca i bilo mi je bitno da pišem tu poeziju i kroz dramski tekst. Ono što od drame učim jest i kako se baviti likovima i njihovim promjenama, ali i setom svih emocija koje ih snalaze i to mi je jako bitno za pisanje proze', kaže Herceg, priznajući da se plašila dijaloga.

'Izbjegavala sam ih i upravo me drama natjerala da ih promatram, razrađujem, simuliram, proučavam, a na kraju i pišem. Poezija je za mene postala relativno siguran svijet, tamo sam se već po defaultu počela čak i skrivati ponekad u metaforičnost, ali drama je iz mene istjerala žive kosti poezije i nekako me podsjetila što je to što kod teksta, bilo kojeg, volim i zašto mi je autentična emocija najbitnija kod svega što čitam, a posljedično onda i kod svega što pišem', zaključuje.

Praizvedba dramskog teksta 'Gdje se kupuju nježnosti' održat će se 15. siječnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Na scenu je postavlja redatelj Rene Medvešek, dramaturginja je Jelena Kovačić, scenografkinja Tanja Lacko, kostimografkinja Doris Kristić, kompozitor je Zoran Šćekić, oblikovatelj videa je Ivan Marušić Klif, a svjetla Aleksandar Čavlek.

Uživo na sceni glazbu izvode Zoran Šćekić, Nenad Sinkauz i Pavle Jovanović. Glume Lana Barić, Jadranka Đokić, Daria Lorenci Flatz, Nina Violić, Mirta Zečević, Filip Vidović i Igor Kovač.