Predstavu inspiriranu scenarijem Kreše Golika nastalom na temelju "Dnevnika malog Perice" Vjekoslava Majera iz 1942. godine najavio je na konferenciji za novinare u HNK-u Zagreb redatelj Medvešek, kojemu je to prva režija u tome teatru.

Istaknuo je kako je cilj dramatizacije realizirati opravdanu kazališnu interpretaciju slavnog filmskog predloška koja bi sačuvala duh priče, ali i dodala joj novu dimenziju.

"Upustili smo se u avanturu s tim filmom i jedino što nam daje hrabrosti je da pokušamo iz toga naći sadržaj za svoju osobnu igru, ne pokušavati replicirati film i na neki ga način reproducirati u kazalištu, nego progovoriti kazališnim medijem o onome što u kazalištu najviše vjerujem, a to je suigra između publike i glumaca; dakle, na neki način posvećenje trenutka u kojem se te dvije strane u kazalištu susreću", kazao je Medvešek.

"Ukoliko to što smo si zacrtali ispunimo, vjerujem da ćemo opravdati odluku da se taj film na takav način postavlja u kazalište, a da pritom ni na koji način predstava ne ide niti protiv niti 'niz' film", dodao je redatelj.

Priči iz kultnog Golikova filma odlučio je dati širi kontekst, ugrađujući u tekst dokumentarističke elemente kojima se dotiče događaja u međuratnom Zagrebu, želeći "oslikati i duh vremena i duh filma i dati svemu specifičan kazališni oblik, a sve to temeljeno na mojem načinu rada, a to je rad s ansamblom koji je cijelo vrijeme u interakciji na sceni".

Radnja se događa na zagrebačkom Gornjem gradu između dva svjetska rata, gdje obitelj Šafranek živi u svojim svakodnevnim purgerskim udobnostima, od ispunjavanja činovničkih obaveza, preko posjeta kavanama do odlaska na izlete. Svakodnevni ritam koji uredno bilježi mali Perica, poremetit će dolazak šarmantnoga neženje, gospona Fulira.

Dok službenik Franjo neuspješno pokušava dokazati svojoj ženi da je pametniji i sposobniji nego što zapravo jest, Ana Šafranek vene u braku s muškarcem koji i ne primjećuje kako se gospon Fulir udvara njegovoj ženi. Anine moralne ograde polako popuštaju pred šaputanjima gospona Fulira, koji će biti razotkriven i na koncu prisiljen oženiti brbljavu tetu Minu.

Likove iz priče o svakodnevnici poznatih i omiljenih lica, koja se okupljaju oko stola kao središnjeg mjesta građanskog života, utjelovljuju Zrinka Cvitešić kao Ana Šafranek, njenog muža Franju glumi Dušan Bućan, tetu Minu Ivana Boban, a gospodina Fulira Krešimir Mikić, kojemu je to prva uloga u središnjem nacionalnom teatru.

Glumci su izrazili veliko zadovoljstvo radom na predstavi temeljenoj na filmu koji je na neki način utkan u živote svih njih, te istaknuli kako se nisu trudili kopirati film "već utkati sebe u njega", i nadaju se da su napravili "dobru stvar koja će se moći prepoznati".

Glumački ansambl još čine Ivan Colarić (Gospon Ivo), Ivan Glowatzky (Munda), Dušan Gojić (Gospodin Bajs), Nikša Kušelj (Gospodin Krsto), Dora Lipovčan (Gospodična Mandl), Vanja Matujec (Gospođa Božena), Iva Mihalić (Mademoiselle Branka), Vlasta Ramljak (Gospođa Bajs), Barbara Vicković (Teta Marijana), Silvio Vovk (Gospodin Varićak) i Mirta Zečević (Teta Beta).

Dramaturginja je Nina Bajsić, scenografkinja Tanja Lacko, kostimografkinja Doris Kristić, svjetlo oblikuje Aleksandar Čavlek, a scenski pokret Pravdan Devlahović. 

Ravnatelj Drame HN-a Zagreb Ivica Buljan istaknuo je kako nije rijedak slučaj da se film adaptira za kazalište a kod te je adaptacije ključno to što je riječ o nacionalnom teatru, odnosno, ne adaptira se u medij mjuzikla ili komercijalnog kazališta, već visoko umjetničkog kazališta, "ali čuvajući svu onu ljepotu koja je taj predložak i dovela do kultnog statusa".

"Taj film u hrvatskoj kulturi nema više niti status samo najgledanijeg filma, već jednog obožavanog, posebnog objekta koji ima različite načine i puteve zbog kojih je i stekao takav status", rekao je Buljan.

U predstavi se priča iz filma širi kako bi obuhvatila i vanjske okolnosti vremena, pa je tako središnja radnja proširena informacijama koje čujemo s (onodobnog tehnološkog čuda) radija, koje dolaze iz Europe 30-ih godina prošloga stoljeća, "a govore o svijetu koji se mijenja i u tehnološkom i u političkom smislu".

"Ta predstava nikako neće biti samo pokušaj da se taj kultni film revitalizira, nego ona ima umjetničke ambicije koje se kreću u smjeru postdramskog teatra koji film tretira kao dramski predložak ili kao adaptaciju romana. U rukama ekipe predstava dobiva jednu organsku kompaktnost koju će publika, nadamo se, prepoznati", poručio je Buljan.

Intendantica HNK-a Zagreb Dubravka Vrgoč napomenula je kako se nada da će ta predstava na neki način, "ne samo ući u dijalog s glasovitim filmom koji generacijama pamtimo, nego da će značiti puno i za kazalište uopće".