Veliku ansambl predstavu po kultnom romanu židovskoga pisca Kurta Helda iz 1941. najavio je na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Trešnji redatelj Medvešek.

Istaknuo je kako je roman, koji je Held napisao za svoga boravka u Senju prije Drugog svjetskog rata, u Njemačkoj doživio 40 izdanja, prema njemu je snimljena TV serija i film, postavljena je i opera, preveden je na 18 jezika te je objavljen čak i u Japanu, a opet, nikada nije doživio svoje hrvatsko izdanje.

'Tu nije riječ o romančiću, to je knjiga od 400 stranica. Sama činjenica da to djelo postoji već 80 godina, toliko je popularno, i to u Njemačkoj, gdje živi tolika hrvatska dijaspora, a mi za njega ne znamo, nevjerojatno je', kazao je Rene Medvešek.

Priča o Zori i njezinoj bandi, djeci beskućnicima koja pokušavaju opstati u okrutnome svijetu odraslih u Senju 30-ih godina prošloga stoljeća navodno je istinita, napomenuo je redatelj, a otkrio ju je slučajno u jednom austrijskom kazališnom arhivu.

Kad je shvatio kako je riječ o klasiku njemačke književnosti čija se radnja odvija u Hrvatskoj, a o kojemu mi ne znamo ništa, rodila se ideja o predstavi, rekao je.

Iako njegovo prvo izdanje 1941. nije naišlo na veći uspjeh, nakon drugog izdanja 1950., roman je postao pravi bestseller, postavši najslavnije djelo za mlade prodano do danas na njemačkom govornom području u više od milijun primjeraka.

Glavna je junakinja četrnaestogodišnja Zora, koja je kao izbjegličko dijete iz Albanije stigla u Senj, predvodnica dječje bande koja hara gradom i krade 'ono što im je potrebno da prežive', usput podmećući nogu gradskim moćnicima.

Radnja se zapliće kad dvanaestogodišnjem Branku umre majka. Dječak ostaje bez doma, nitko ga neće i on upada u nevolje iz kojih ga izvlači Zora te ga odvodi u ruševnu tvrđavu Nehajgrad, k svojoj četveročlanoj družini ostavljene ili zlostavljane djece, što sama sebe nazivaju "uskocima", po čuvenim jadranskim moreplovcima i borcima protiv nepravde.

Usporedno s njihovom pričom pratimo onu o sukobu bogatog veletrgovca i korumpiranog gradonačelnika protiv siromašnog ribara Gorjana, jedinog zaštitnika Zore i njezine družine.

Medvešek je istaknuo kako tekst obiluje začuđujuće aktualnim motivima, a predstava je iznimno dinamična, gotovo kao film.

Izraz 'Zora riđokosa' u Njemačkoj je čak postao pojam za iskren i impulzivan otpor za sve ono što je loše, te sintagma za bunt i odmetništvo, pa se i jedna teroristička skupina tako nazivala, napomenuo je.

Kako ne postoji prijevod romana na hrvatski, predstava se temelji na'preradbi prerade' koju potpisuje Hana Medvešek, na temelju koje je dramaturg Dubravko Mihanović napravio adaptaciju.

Zoru igra Dubravka Lelas, Branka Luka Bulović, a u ostalim su ulogama Matija Čigir, Aleksandra Naumov, Paško Vukasović, Tomislav Rališ, Daria Knez Rukavina, Radovan Ruždjak, Tvrtko Jurić, Karla Brbić, Ana Vučak, Sanja Hrenar, Jure Radnić, Silvio Mumelaš i Matija Antolić.

Scenografkinja je Tanja Lacko, kostime osmišljava Barbara Bourek, glazbu, koja ima puno a capella motiva, Matija Antolić, a scenski pokret Pravdan Devlahović, dok svjetlo oblikuje Aleksandar Čavlek.

Ravnateljica Trešnje Višnja Babić istaknula je kako je izuzetno ponosna na to što upravo Trešnja postavlja taj komad, jer je riječ o općem mjestu njemačke književnosti, vrlo poznatome romanu uprizorenom na razne načine o kojemu hrvatska javnost još ne zna ništa.

O nastanku romana 'Zora riđokosa i njezina banda' te očekivanjima od predstave govorile su književna i kazališna kritičarka i dramaturginja Mira Muhoberac i Iris Šmidt Pelajić s Učiteljskog fakulteta.

Šmidt Pelajić istaknula je kako je inspiraciju za tu knjigu Kurt Klaeber, njemački autor u egzilu u Švicarskoj, dobio posjetivši zajedno sa suprugom u vrijeme prije Drugog svjetskog rata Senj. Tamo je upoznao Branka Babića, dječaka iz družbe siročadi koju je predvodila crvenokosa djevojčica Zora.

Susret ga se toliko dojmio da je u toj djeci našao inspiraciju za svoj roman, a on i njegova supruga, dječja spisateljica Lisa Tetzner, čak su i planirali posvojiti Branka, ali su i sami imali problema s obnavljanjem dozvola boravka u Švicarskoj, pa im je plan propao, a autor je, da bi roman uopće mogao objaviti, promijenio prezime u Held.

Roman je ipak doživio jedno izdanje na prostoru bivše Jugoslavije, 1952. godine, u izdanju novosadskog izdavača Bratstvo-jedinstvo na ćirilici, napomenula je Šmidt Pelajić.

Mira Muhoberac ocijenila je kako je riječ o izrazito kvalitetnom tekstu za čije je prvo kazališno uprizorenje u nas odabran odličan redateljsko-dramaturški tandem Rene Medvešek-Dubravko Mihanović.

'Ključ kazališta uvijek je tekst, a činjenica da Rene Medvešek režira taj komad, meni je dovoljan pokazatelj kako je tu riječ o odličnome tekstu', kazala je Muhoberac.

'Dječja publika, suprotno uvriježenom stajalištu, najinteligentnija je na svijetu – ona može detektirati nešto što odrasla ne može, a odabir Medvešeka i adaptacija Dubravka Mihanovića na tragu su najkvalitetnijih tekstova književnosti za djecu. Očekujem da će u predstavi uspješno suočiti ljubav prema glazbi, prema igri, i da će djeca u publici, ali i odrasli, u njemu prepoznati dijete u sebi', poručila je.