Sofia Coppola već ima pedigre prekrasnog, dojmljivog i uznemirujućeg prikaza samoće i izolacije. Od usamljenih Billa Murrayja i Scarlet Johansson u tokijskom labirintu 'Izgubljenih u prijevodu' pa sve do njezina najnovijeg filma, biografskog 'Priscilla', o vezi Elvisa i Priscille Presley iz Priscilline perspektive, Coppolini su kavezi zlatni, raskošni, ali nepodnošljivi.

Priču o Elvisu i Priscilli Presley znaju gotovo svi na svijetu, ali su je Priscilla Presley u svojoj knjizi 'Elvis i ja' i Sofia Coppola u ovom filmu ispričale iz Priscillinih cipela. Te su cipele najfinije, najskuplje i najljepše salonke koje su se mogle kupiti šezdesetih godina dvadesetog stoljeća u Americi, ali su mladoj Priscilli, kako to krasnim detaljima prikazuje Coppola, uvijek za broj prevelike. I strašno neudobne. Iako su u njezinim začaranim djevojačkim očima te cipele i čovjek koji joj ih je kupio - ostvarenje svih njezinih snova.

No ostvarenje tih snova za Priscillu ne samo da nije bilo dovoljno, nego je na mnogo razina bilo i strašno. Sophia Coppola suviše je profinjena umjetnica da bi upirala prstom u bilo koga ili ga nazivala imenima koja danas imamo za takvo ponašanje, ali iz filma je i više nego jasno zašto veza između 14-godišnje školarke i 24-godišnjeg kralja rock'n'rolla nije dobra ideja. Nije samo stvar u razlici u godinama i onome što danas nazivamo groomingom, nego u odnosima snage među njima. Četrnaestogodišnja djevojka još ne zna ni sve riječi kojima bi opisala svoje osjećaje, potrebe i planove za budućnost. Dvadesetčetvorogodišnji najslavniji čovjek na svijetu već je toliko i sam oblikovan svojom slavom da i ne zna ništa drugo nego cijeli svijet prilagođavati sebi i svojim potrebama. Rezultat je veza u kojoj se Priscilla osjećala voljeno, ali poništeno. Nerijetko i zlostavljano diktatorskim Elvisovim ponašanjem.

Mlada Cailee Spaeny ovdje je zablistala u ulozi Priscille Presley, s jednakom uvjerljivošću igrajući naivnu 14-godišnjakinju i probuđenu, osviještenu Priscillu kada se, na pragu tridesete, rastala od Elvisa. Jacob Elordi, nezaboravan u 'Saltburnu', ovdje je uspio iskočiti iz niza 'još jednog Elvisa', igrajući Priscillina supruga s mračnom crtom koja, iako se film ne bavi njegovim, nego njezinim problemima, jasno daje do znanja da Elvis nije bio samo tamničar, nego i zatvorenik vlastitog kaveza. Oboje vas uvlače u ovaj slojevit, atmosferičan film tako da ćete praktički osjetiti gust, zagušljiv zrak njegovih zatvorenih prostora i scena bez danjeg svjetla. I na kraju, kad Priscilla ode, zajedno s njom napokon prodisati.