Dok je još Jon Stewart vodio 'Daily Show', čije se internacionalno izdanje prikazivalo jedanput tjedno na CNN-u, uvijek je u tom izdanju emisije imao nešto što se nazivalo international moment of zen. Bili su to obično prizori, izjave, incidenti, biseri i slični trenuci iz međunarodne politike i javnog života općenito, a koji su se još mogli utrpati u rubriku: 'e, da ovo nisam vidio na televiziji, dao bi' se zaklat da nije istina'. 

Zadnjih desetak dana u Republici Hrvatskoj bili su pravi zlatni rudnik takvih trenutaka. Ustvari, kada čovjek malo bolje razmisli, zadnjih desetak dana u RH bili su pravi zlatni rudnik gluposti, užasa i pregršt nepobitnih dokaza da bismo bolju vlast dobili da smo umjesto izbora gađali nasumične prolaznike pikadom i slali ih u Sabor. No kada bi čovjek stalno samo bolje razmišljao, odavno bi već pobjegao glavom bez obzira preko granice, lulpajući se usput putovnicom u čelo. Zato nama, koji to nismo učinili, preostaje da gledamo televiziju i histerično se smijemo ljudima koji nam se odande obraćaju i navodno znaju što je za nas najbolje.

Pa za sve nas kojima nije preostalo ništa drugo nego se smijati cirkusu koji su naši demokratski izabranici učinili od upravljanja državom, evo pet najsmješnijih bisera koje smo u proteklih desetak dana imali priliku vidjeti na televiziji, a povezani su s krizom vlasti.

1. Urinarna i nikotinska kriza vlasti

Ne znam je li to planirala s humorom u srcu i na pameti ili se fakat bila ozbiljno zabrinula za sirotog Petrova, ali kada je Tatjana Munižaba neki dan, izvješćujući o onoj saborskoj raspravi koja je trajala ko evolucija sisavaca, ispalila da Božo Petrov trpi golemu urinarnu i nikotinsku krizu, skoro mi je urinarna kriza od smijeha završila u gaćama. Živa istina - Petrov tijekom te sjednice, osim za vrijeme službene stanke, nije smio ustati sa svoje foteljice jer bi ga inače zamijenio netko od HDZ-ovih potpredsjednika i odmah na dnevni red stavio glasanje o njegovoj budućnosti, ali Munižaba je cijeloj priči dala dodatnu komičnu dimenziju. Zahvaljujući njezinu komentaru, još mi je satima poslije u glavi odzvanjalo da za predsjednika Sabora toga dana vrijedi: 'tko je piškio, piško je', a bogami i: 'što se popušilo, popušilo se'.

2. Aleksandar Plenković

Gostujući u 'Otvorenom' u ulozi koju mu obično namjenjuju prilikom televizijskih gostovanja - stručnjaka za poslovnik i poslovičnog 'starog lisca' - Vladimir Šeks je sinoć imao jedan čeznem-da-se-zbljeznem trenutak, koji vjerojatno nije bio namjeran, ali je supersmiješan zbog svojeg potencijala da kolosalno raznjupa dežurne domoljube. Hrvatskog premijera u jednom je trenutku, naime, nazvao Aleksandrom Plenkovićem. Istina, već se sljedeće sekunde ispravio i istina, svakome se može dogoditi takav lapsus, ali samo zbog već one spomenute raznjupanosti domoljuba koji teško podnose kad im netko junaka iz vlastitih redova nazove istim imenom kao i srpskog premijera, ali i zbog Šeksova izraza lica u tih sekundu i pol - vrijedilo je cijeli incident još nekoliko puta reprizirati na hrti-ju.

3. Savka Dabčević - MOLIM???

Stari lisac Šeki je definitivno ispao legenda s Aleksandrom Plenkovićem, ali ipak nije ni do koljena kolosalnoj provaljotki Ivana Vrdoljaka, koji se sinoć pred kamerama Nove TV tako izblamirao da bi mu bilo najbolje da ubuduće uza sebe vodi nekog volontera koji će govoriti umjesto njega. Objašnjavajući kakva je povijest suradnje HNS-a s HDZ-om i pozivajući se na prvu predsjednicu stranke, gos'n Vrdoljak uspio je, naime, ispaliti da se pokojna gospođa zvala Savka Dabčević Ku*ac. Kao da to već samo po sebi nije bilo dovoljno da ode doma, pokrije se kupusom po glavi i tako ostane do penzije, onda se pokušao ispraviti pa je u napadaju ponovljene inteligencije rekao Savka Dabčević Kučan. Ma, je, da, upravo tako, Ivane. Dobro da nije OBAMA!

4. Bernardićev 'Pamtim to kao da je bilo danas'

Za ovo je trebalo imati živaca pa su rijetki oni koji su do kraja odslušali 15-minutni govor Davora Bernardića kojim je tražio smjenu Zdravka Marića, ali nas sedamnaest koji smo stisnuli zube i izdržali - bili smo nagrađeni pravim remek-djelom srednjoškolske poezije i proze (ovisno o dijelu govora). Bilo je u tom govoru svačega - škripale su gume BMW-a mutnih lovatora devedesetih, klizila je suza niz lice djeda koji Skypeom zove unuka u Irsku, prisjećao se Bero kako mu je mudro otac govorio ovo ili ono... ma, već sam vidjela kako dobiva pet iz hrvatskog i ide na županijsko natjecanje iz SASTAVAKA u Brezovicu ili Trakošćan. 

5. Lijevo-desno, bjež' iz Udbistana!

Vjerojatno najbizarniji lik u cijeloj priči s krizom vlasti, glasanjem o povjerenju Mariću i ostalim previranjima na Markovu trgu ovijeh dana - bio je Željko Glasnović. Čovjek koji je inače poznat po radikalnim stavovima i izjavama te uzdanica hrvatske dijaspore, koja ga je vjerojatno izabrala zato da takve stavove i izjave jasno i glasno prezentira u Saboru - u trenutku je kada je trebalo glasati za povjerenje ili nepovjerenje Mariću - izašao iz sabornice. Ništa radikalno, ništa odrješito, ništa glasno, ništa Glasnović. Štanga. Ode. No iako je to neobično, ne bi bilo tako bizarno da nije bilo objašnjenja koje je ponudio novinarima kada su ga upitali čemu takva bežanija iz sabornice. 'Ja neću biti ping-pong loptica između lijevog i desnog krila UDBE!', rekao je tom prilikom, a zatim, dok su okupljenim novinarima vidljivo eksplodirali upitnici nad glavama, dodao kako pritom najviše misli na SDP i HNS i da: '...nitko od njih nema pravo odlučivati o hrvatskoj javnosti. Ja nisam ničija korisna budala, priča je gotova'. Kad bi itko normalan u Republici Hrvatskoj Željka Glasnovića shvaćao ozbiljno, danas bi se zacijelo vodile brojne rasprave o tome tko je to točno lijevo, a tko desno krilo UDBE, koje krilo bolje igra ping-pong i tako to. No s obzirom na to da je ipak riječ o Željku Glasnoviću, danas se uz te njegove izjave uglavnom koriste samo razni emotikoni s fejsbuka. Oni nasmijani, a i poneki smeđi.