Čast da otvori Pulski filmski festival pripala je našem proslavljenom redatelju Rajku Grliću, čiji je (zasad) posljednji film 'Svemu dođe kraj' sinoć prikazan u Areni. Jutro poslije u Puli je previđeno za susrete između umjetnika i novinara, što smo iskoristili za razgovor s Grlićem, koji nam je ispričao pregršt zanimljivih stvari. Pitali smo ga o sinoćnjoj 'sabotaži' prilikom projekcije filma, o nekadašnjoj Puli, o izazovima adaptiranja Miroslava Krleže, o tome može li se mlađim generacijama približiti velikog pisca, o iskustvu studija u Pragu, o tome ima li i dalje planova, i o tome što bi poručio mlađim kolegama.

Cijeli intervju ćemo u tekstualnoj formi objaviti u nedjelju, a danas donosimo kratak fragment iz razgovora, u kojemu se Grlić prisjeća situacije kad je, kao mladi redatelj, tek došao u Pulu.

'Bio je jedan glamur. Kad sam prvi put došao '64. ili '65., nisam se usudio popeti na rivijeru, gdje je bio filmski svijet. Nisam imao hrabrosti ići gore. Odjednom se skupilo dvije-tri hiljade ljudi - Milena Dravić je izašla i ljudi su oko nje polako išli prema Areni. To su bile zvijezde, ozbiljne zvijezde! Ja sam gledao u njih... Kad sam jednoga dana s nekim od njih počeo raditi filmove, to je bilo WOW!', ispričao nam je Grlić o zlatnim danima Pulskog filmskog festivala.