Nova metoda stvara virtualnu knjižnicu umjetničkih djela i raščlanjuje ih na najjednostavnije vizualne elemente. Digitalne verzije umjetničkih radova dijele se u 144 kvadrata raspoređenih u 12 vertikalnih i horizontalnih redova.

Unutar rešetke se stvara set osnovnih oblika sa slike pomoću kojih se zatim utvrđuje poklapanje u slučaju originala, ili nepoklapanje u slučaju krivotvorina.

Najnovija metoda pokazala se mnogo uspješnijom od slične, matematičke analize djela, pomoću kompjuterskog programa koja se koristi od 1999. kada je utvrđeno da je navodni rad Jacksona Pollocka zapravo kopija.

Osim za utvrđivanje autentičnosti djela, nova metoda predstavljena na Nacionalnoj akademiji znanosti u Londonu, stručnjacima će omogućiti lakšu analizu djela i pružiti odgovore o vremenu u kojem je nastalo te tehnici koja je korištena.