Ovogodišnji 41. Dani satire Fadila Hadžića počinju u petak, 2. lipnja, u Kerempuhu, udarnom 'bizarnom operetom' 'Peter Kušter' u izvedbi Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica, koju je režirala Ivana Djilas, a nastavlja se jednako žestokim i prilično politiziranim predstavama iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Makedonije, Srbije i Crne Gore.

Komad 'Peter Kušter', odnosno, 'junk opera' ili 'punkerski kabare, s kojom započinje festival, uzbuđuje groteskno-morbidnim pričama i crnim humorom, primjerice, dječak koji neće jesti sve više mršavi, dok ne umre, a djevojčica, koja se igra sa zabranjenim šibicama, izgori. Po mišljenju izbornice festivala Željke Udovičić, o lošem ponašanju djece i mogućim opasnim posljedicama takvoga ponašanja, zapravo preispituje uzroke koji dovode do zabrinjavajućih devijacija u budućnosti. Predstava je nastala prema istoimenoj slavnoj slikovnici njemačkog psihijatra i pisca Heinricha Hofmanna, a na scenu ju je prva postavila kultna londonska skupina Tiger Lillies. Komad je izvođen širom svijeta, od Broadwaya do bečkog Burgtheatra, i dobio je nekoliko priznanja, a među njima i nagradu Laurence Olivier.

Svima je poznato da su humor i satira važni u našim životima, jer nas čine tolerantnijima i omogućuju nam drukčiji pogled na svijet, a istovremeno nas i oslobađaju svakog pritiska ili mržnje. Zanimalo nas je čemu nas uče humor i satira u tim predstavama te jesu li oni presudni za razvoj tolerancije, slobode govora i odolijevanje cenzuri i samocenzuri? Po mišljenju izbornice festivala Željke Udovičić, Dani satire kao jedan od ponajboljih festivala toga žanra u regiji, ne samo svojim trajanjem, već i svojom kvalitetom, pokazuju i dokazuju koliko nam je humor danas neophodan, a 'satirični izričaj intrigantan jer nam omogućuje prepoznavanje vlastitog pokušaja obračuna sa stvarnošću koja nas vreba podmuklije no ikad'.

'On je u svim ovim predstavama i svojevrsni ispušni ventil od pritiska mučne svakodnevice, ali je prije svega alat koji će nam, ako ga prihvatimo u ruke, dati mogućnost da se pokrenemo, da ustrajemo u pokušaju promjene. Humor koji će nas s vremena na vrijeme zasmijati, služi ovoj teatarskoj formi tek kao sredstvo kojim se pokazuje i prokazuje gorčina tema kojom se odabrane predstave bave. Satiričke oštrice bodu, ali ako pogode u pravo mjesto i liječe. Jer satira, bez sumnje, doprinosi uvećanju slobode jednoga društva. Ukazujući na nepravilnosti u društvu, rugajući se i ismijavajući nesavršenosti zajednice, svojom analitičkom prirodom zahtijeva prostor tolerancije. U tim satiričnim ogledima nema mržnje, već samo potreba da se glasno i jasno progovori o onome o čemu se najradije šuti. Satira zahtijeva za sebe slobodu govora, ali odustaje od vrijeđanja u korist bespoštedne kritike. A nju nije uvijek lako čuti. Ali je i te kako potrebno. Zato odgovoran satiričar odbacuje svaki oblik cenzure, pogotovo autocenzure koja pod maskom kritičara znade sakriti apologete poželjnoga. Takav oblik cenzure - autocenzura, koji nažalost pronalazi svoje mjesto i u umjetnosti, najopasniji je', ističe Željka Udovičić, poručujući da ga u ovim predstavama nećete naći.

Željka Udovičić je u Riječi izbornice zapisala da su ovogodišnji program 41. Dana satire Fadila Hadžića odredili suvremeni pisci i autorski projekti te adaptacije klasika, dakle - suvremena riječ. Na pitanje čemu se najvišu smiju pisci iz regije, odnosno koji su im trenutačno glavni motivi smijeha, odgovorila je da suvremena riječ, ona koja dominira i određuje ovogodišnje Dane satire, progovara humorno 'upravo o nama samima'.

 'Uperena je u malog čovjeka suočenog s velikim problemima društva na koje je osuđen, kojemu nema snage ili volje uteći. Ili se nemušto pokušava uklopiti. Ili pak naprosto nema kamo. Komično pronalazi svoj prostor upravo u srazu pojedinca i nametnutih mu okolnosti. I tako progovara o univerzalnim problemima. No taj je humor opor: on nasmije, ali i rastuži. Aktualno vrijeme koje ga oblikuje upravo je ono koje je potražilo suvremenu riječ da ga bez uvijanja teatarski analizira, podvrgne satiri imanentnoj kritici', pojasnila je Željka Udovičić, dodavši da tema za satirične obračune, kako i ove predstave pokazuju, danas, nažalost, ne nedostaje. 

Osim primjera slovenske bizarne operete 'Peter Kušter' u izvedbi SNG-a Nova gorica, istaknula je Bitefovu koprodukciju 'Jami Distrikt' (Frichie think tank studio, Bitef; Srbija) koja se bavi značenjem nacije na iznimno originalan način, pitajući se što je gore: nacije ili korporacije? Navela je i predstavu 'Dokle pogled seže' u izvedbi Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju iz Crne Gore, koja u 18 probranih scena daje sliku aktualnog društvenog trenutka u kojoj ćemo prepoznati sve bolesti tranzicijskih društava.

'Zanimljiva je i 'Vrla Nova 2061.' Narodnog pozorišta Subotica koja analizira tabloidizaciju i zaglupljivanje društva reality emisijama, a komad 'Mrešćenje šarana' u izvedbi Ateljea 212 pokazuje kako se velike društvene promjene odražavaju i preslikavaju na život jedne obitelji. Koprodukcija Slovenskog ljudskog gledališča Celje i Prešernovog gledališča Kranj 'Ožalošćena porodica' raskrinkava pohlepu obitelji pokojnika, grabež i otimačinu kojoj smo danas posvuda svjedoci, a 'Narodni demokratski cirkus Sakešvili' u izvedbi ljubljanskog SNG Drama, raskrinkava totalitarne režime i gubitak identiteta onih koji su osuđeni na tu vrstu pranja mozga. A tu je i 'Život je lijep' Makedonskog narodenog teatra iz Skoplja koji se  pita tko može imati koristi od samoubojstva jednog običnog čovjeka', navodi izbornica festivala.

I hrvatske predstave progovaraju o aktualnom trenutku obračunavajući se s mnogim zabludama te sve zajedno, kako ističe, daju nepogrešivu dijagnozu naše stvarnosti. Tako naglašava da 'Ustav Republike Hrvatske' Satiričkog kazališta Kerempuh priča o različitosti i onima koji je ne priznaju, o povijesnim zabludama i onima koji od njih ne odustaju, dok 'Jedan sluga dva gospodara', također u izvedbi Kerempuha, portretira korumpirane karaktere i prokazuje lažni moral i malograđanštinu. Od hrvatskih predstava odabrala je i dvije koje su obilježile proteklu sezonu. Po njenom mišljenju, 'Noćni život' ZKM-a tjera nas da se pitamo da li je ikakva pobuna danas uopće moguća, dok Matišićevi 'Ljudi od voska' u izvedbi zagrebačkog HNK-a donose tri fantastične priče o malim ljudima i velikim problemima.

Napomenula je da će publika vidjeti i dvije predstave na Noćnoj sceni Kerempuha. To su 'Demokracija' u izvedbi The/Arto & Udruga riječi, odnosno Zijaha Sokolovića i Dražena Šivaka, koja priča, ističe Željka Udovičić, o raznim oblicima uspjele i neuspjele demokracije. Za razliku od 'Demokracije', koprodukcija ZKM-a, ADU-a i De facto kazališne grupe, svojom predstavom 'Folk Acts' ulazi u svijet turbo folk kulture.

Željka Udovičić je također kazala da su pitanja koja postavljaju predstave iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Slovenije, pa čak i Mađarske, vrlo slična, jer je riječ o istom geopolitičkom prostoru, što nužno ima za posljedicu prepoznatljivost problema.

'Svi se mi, osim njemačkog Theatera Dortmund i njihove sjajne predstave 'Svršetak igre', koji su ovakve probleme davno savladali, pokušavamo ispetljati iz ostataka povijesti. No ona nas ne ispušta iz ralja različitih tumačenja, te tražimo definiciju slobode i još uvijek pokušavamo shvatiti princip funkcioniranja demokracije – svak na svoj način. Stoga se nužno saplićemo o iste motive društvenih nevjerojatnosti. A one su pravi rasadnik satiričnih tema. A predstava 'Svršetak igre' o klaunovskom paru na svršetku vremena, savršeno se uklapa u festival kao, na neki način, kraj puta', ističe izbornica Dana satire Fadil Hadžić.

Potvrđuju li izabrane predstave staru poslovicu 'Što su vremena teža, satira je jača' ili su one bliže onome što je zapisala dramatičarka Milena Depolo u povodu gostovanja Narodnog kazališta iz Subotice s predstavom 'Vrla nova 2016.' - da je kazalište 'još jedino mjesto na kojem možemo glasno vikati o tome kako se osjećamo u svijetu koji nas okružuje"? 

'Po mom mišljenju, te se dvije teze nadopunjuju. Iz ranjivosti, iz ugroze izrasta snaga. Tako i u ovome slučaju. Što je vrijeme bremenitije problemima, satirična je forma jača, moćnija. Ili glasnija, kako kaže Milena Depolo. Satira je uvjetovana društvenim kontekstom koji je očito ovoga trenutka takav da komično uzmiče, generalno gledano, pred satiričnim. Očito suvremenim autorima, u okolnostima koje nam je nametnulo naše vrijeme, nije dovoljno nečemu se samo smijati, već imaju potrebu predmet svojega interesa podvrći analitičkom promišljanju te prije svega kritički ga raščlaniti', ističe Željka Udovičić, poručujući da satira ne može promijeniti svijet, ali može i mora vikati, upirati prstom u ono što smatra problematičnim.

'Satira mora postavljati neugodna pitanja i tako sudjelovati u mijenjanju, popravljanju i sebe i drugih', zaključila je izbornica 41. Dana satire Fadil Hadžić.