Jednom u dva tjedna tportalova će redakcija preporučivati pet najzanimljivijih novih izdanja domaćih nakladnika
'Strah od letenja', Erica Jong, prevela Srebrenka Peregrin (Iris Illyrica)
'Strah od letenja', međunarodni bestseler o Isadori Wing, o kojem je prije nekoliko dana pisala naša Gloria Lujanović, pokrenuo je nov način razmišljanja o rodu, seksualnosti i slobodi u našem društvu. Prije Hannah iz 'Djevojaka' i Carrie Bradshaw iz 'Seksa i grada' bila je Isadora Wing, nesputana i otvorena protagonistica revolucionarnog romana Erice Jong. Prvi put objavljen 1973., 'Strah od letenja' izazvao je svjetsku senzaciju, potaknuvši fantazije i rasprave o ženama i seksu. Pedeset godina poslije Isadorino iskreno i bujno prepričavanje seksualnih avantura i nesreća nastavlja provocirati i nadahnjivati te predstavlja ikoničnu priču o samootkrivanju, oslobođenju i ženstvenosti. Wing je jedna od najsmješnijih i najdirljivijih antijunakinja koje su se pojavile u fikciji. Kompulzivna sanjarica, tragačica za spasiteljima i psihijatrima, autorica knjige navodno erotskih pjesama i prava fobičarka koja se boji letenja, ali ne dopušta da je taj strah udalji od aviona, svoje avanture i nesreće povezuje s duhovitošću i apsolutnom iskrenošću koja je stoljećima bila dopuštena samo muškarcima.
'O čemu ne govorimo', Slavenka Drakulić (Fraktura)
Možeš li se suočiti se s tabuima suvremenog društva? Starost, bolest, nemoć. Slavenka Drakulić hrabro ulazi u teme o kojima nerado govorimo. Njezine priče uzdrmat će te do srži i natjerati da se suočiš s teškim pitanjima. Svatko zna da je smrtan i da s godinama propada, ali tko se s time može pomiriti? Ne volimo govoriti ni razmišljati o bolesti i smrti, o gubitku i porazu, o izdaji, sramoti, promašaju ili žalosti. Ove teme duboko su skrivene jer današnje vrijeme favorizira mladost, ljepotu, brzinu, uz pregršt veselih i banalnih sadržaja. No Slavenka Drakulić, jedna od naših najprevođenijih spisateljica i novinarki, u novoj zbirci priča 'O čemu ne govorimo' uhvatila se ukoštac s tabuima suvremenog društva - u fokusu su joj starost, bolest i nemoć. Drakulić pripovijeda o bračnim odnosima koji se s vremenom dezintegriraju i pretvaraju u sitna predbacivanja i trajnu zlovolju, o novootkrivenoj strasti u zrelim godinama, o našoj zarobljenosti u tijelu, o činjenici da sve naše misli, sva naša kreativnost, sve naše težnje i želje, sav naš psihofizički napredak ovise o vrlo tankoj koži koja naše tijelo drži na okupu. Priče 'O čemu ne govorimo' uzdrmat će vas do srži, provozati na emocionalnom vrtuljku i natjerati vas da si postavite teška pitanja - pa i ono najteže, o vlastitom trajanju u vremenu.
'Kavana bez imena', Robert Seethaler, prevela Željka Gorički (OceanMore)
Dvadeset godina nakon rata Beč je veliko gradilište; niču poslovne i stambene zgrade, a u zraku se osjeća duh novog vremena koji će i mladog Roberta Simona ponijeti u poslovnu avanturu. Blage naravi i bez prevelikih životnih očekivanja, na nagovor odvaži se preuzeti lokal u bečkoj četvrti Leopoldstadt i pretvoriti ga u kavanu. Pomalo neočekivano, kavana će brzo privući brojne goste, radnike s gradilišta, trgovce s obližnje tržnice, stanovnike, slučajne prolaznike te postati utočištem, mjestom susreta, novih ljubavi, smiješnih i tragičnih priča živopisnih likova. Tu su propali boksač René i njegova žena Mila, vjerna Robertova pomoćnica, umirovljeni blagajnik Blaha koji izvodi trikove svojim staklenim okom, slikar Mischa i mljekarica Heide, čije ljubavne svađe odjekuju ulicama, Jascha, neobična djevojka iz Hrvatske... Robert Seethaler (1966., Beč) nagrađivani je austrijski scenarist, glumac i romanopisac. Završio je dramsku školu u Beču i dug niz godina radio je na televiziji i u kazalištu. Romani su mu prevedeni na četrdeset jezika, bio je finalist Međunarodne nagrade Booker s romanom 'Čitav jedan život', a u nakladi OceanMora objavljeni su mu još romani 'Polje' (2018.) i 'Posljednji stavak (2021.).
'Simpatizer', Viet Thanh Nguyen, preveo Marin Popović (Petrine knjige)
Crna komedija, povijesni roman i književni triler 'Simpatizer' prati bezimenog špijuna, dvostrukog agenta infiltriranog u vojsku Južnog Vijetnama s čijim preostalim članovima, nakon pada grada, odlazi u Ameriku. Misija? Izvještavanje o njihovim naporima da nastave s izgubljenim ratom. Kao pomoćnik Generala koji odbija priznati poraz, promatra borbu vijetnamskih izbjeglica za preživljavanje u melankolijom natopljenom Los Angelesu. General vjeruje da se i među njima kriju komunistički špijuni, pa se pripovjedačev život, uz pokoju spletku, nastavlja njihovim proganjanjem dok Generalu pomaže u tajnosti organizirati vojsku. Njezina misija? Da upadne u Vijetnam i ponovno ga osvoji. Niti Amerika niti vođenje dvostrukog života bezimenom pripovjedaču nisu novost. On je Euroazijac, otac mu je bio francuski svećenik, majka vijetnamska djevojka. Dvostruki agent od najranije mladosti, proveo je studentske godine u Kaliforniji usvojivši ondje američki jezik i kulturu. Njegov je rat psihološki, no kako ubrzo shvaća, mnoge se bitke odvijaju u njegovoj, nutrini čovjeka na razmeđu rasa i kultura. Špijuna. Spavača. Čovjeka s dva lica. I dva uma.
'Jezični savjetnik', Mate Kapović (Sandorf)
Zanima vas kako znati gdje se piše č, a gdje ć i zašto s tim mnogi imaju poteškoćâ? Interesira li vas odakle problemi s pisanjem ije i je i ima li tu pomoći? Može li se pozdravljati i s bog! i bok! i koje je porijeklo tih pozdrava? Jesu li pala oba ili obadva? Mogu li majice biti na kockice i mogu li se u školi pisati zadaćnice? Jesu li u pravu oni koji tvrde da ne postoji burek sa sirom? Kako govore hrvatski političari, sportaši i pjevači? (U knjizi se u cameo-ulogama kao ilustracija određenih jezičnih pojava javljaju npr. Oliver Dragojević, Goran Ivanišević, Kolinda Grabar Kitarović, Zoran Milanović, Andrej Plenković, Davor Šuker, Dražen Turina Šajeta i Alen Vitasović.) Ugrožavaju li engleske riječi hrvatski? Što to uopće znači 'pravilno' u jeziku? Ova knjiga daje vam odgovore na ova i slična popularna pitanja o jeziku na suvremen i znanstveno utemeljen način, s brojnim primjerima, opisom stvarnoga jezika u Hrvatskoj i referencama na domaću pop-kulturu. 'Jezik zapravo jest varijacija ‒ jezik uvijek varira prostorno (u različitim krajevima i zemljama se različito govori), društveno (različiti dijelovi društva različito govore) i kroz vrijeme (jezik danas nije isti kao jezik od prije 100 godina, niti će jezik za 100 godina biti isti kao danas). (...) Da nije bilo jezičnih promjena, danas ne bi postojao hrvatski koji poznajemo, nego bismo svi ‒ od Bengala do Islanda (uz iznimku neindoevropljana kao što su Mađari, Finci i Baski) ‒ još uvijek govorili praindoevropski. Ili neki još raniji prajezik koji nam nije poznat.'
