Prijateljstva, ljubavi, obiteljske veze - međuljudski odnosi općenito poprilično su iracionalni, nelogični i neuredni. Svatko tko je na ovom planetu živio dulje od petnaest i pol minuta to ne samo da zna, nego i osjeća duboko u želucu, ali obično u filmovima koji govore o odnosima među ljudima dobivamo priče koje su više ili manje uspješno uredno 'zavezane' u zaokruženu, logičnu priču. Ili su odnosi među likovima objašnjeni tako da svaki petogodišnjak koji umjesto mozga nema čokolino može reći: aha, da, tako bih to i ja napravio. Film 'The Climb', neobično autorsko djelo dva najbolja prijatelja - Michaela Angela Covina i Kylea Marvina, koji ujedno igraju dvojicu najboljih prijatelja u filmu - uopće nije takav film. Mnogo je vjerojatnije da će si, gledajući ga, i petogodišnjaci i četrdesetpetogodišnjaci postaviti pitanje: 'Zašto su ova dvojica još uopće prijatelji?'

Iako je 'The Climb' po mnogome drugačiji o mnogih drugih bromance filmova, i o tome ćemo još malo kasnije, valljda odmah napomenuti da filmu ipak ne fali tipičnih klišeja o muškim prijateljstvima jer se većina prepreka i krahova u prijateljstvu dva lika od samog početka sastoji od toga što se među njih postavi žena. Time zapravo film i počinje. Dvojica najboljih prijatelja - Kyle i Mike - bicikliraju uzbrdo po nekoj francuskoj planini. Mike je u boljoj formi i neprekidno Kyleu daju savjete o tome kako će poboljšati svoju kadencu pedaliranja i koliko treba popiti iz bidona, a Kyle, iako je 'mekše konstitucije' i slabije kondicije, ima razloga za radost i slavlje - uskoro se ženi ženom svojih snova, izvjesnom Avom. S velikim oduševljenjem, hvatajući zrak od pedaliranja uzbrdo, svojem prijatelju Mikeu goovri da je napokon našao nekoga tko ga voli onakvog kakav jest, o tome kako je Ava istodobno i lijepa i duhovita i zanimljiva i koliko je sretan. Mike ga, međutim, odjednom prekida. 'Spavao sam s Avom', samo kratko govori i nastavlja pedalirati dok Kyle skoro pada s bicikla, ali onda iz šoka i ljutnje skuplja dovoljno snage da ga barem pokuša sustići.

Već sam taj uvod, iako - rekoh - baziran na vječitom i glupom klišeju da žene kvare muška prijateljstva - snimljen je fantastično. Baš kao u nedavnom hitu Sama Mendesa, '1917.', gdje je odiseja jednog vojnika u Prvom svjetskom ratu snimljena tako da izgleda kao da je sva u jednom kadru pa zbog toga imamo organski osjećaj da smo s njim u svakom trenutku putovanja i zajedno s njim razvijamo osjećaje koji ga prate - i ovdje je Mikeovo i Kyleovo pedaliranje uzbrdo snimljeno ili montirano tako da izgleda kao da je jedan dugi kadar. Kyleove reakcije i Mikeovo uporno pedaliranje čak i nakon što prijatelju oda svoju šokantnu tajnu zbog toga izgledaju životnije i duhovitije, pogotovo kada Mike na kraju dobije po frnjokuli (i šire), iako ga Kyle nije uspio dostići.

Film potom prati Kyleov i Mikeov život u sljedećih desetak-petnaestak godina - film je podijeljen na sedam poglavlja u kojima slijedimo po jednu epizodu iz određene faze Kyleova i Mikeova odnosa, i svaka je snimljena na taj zanimljiv način 'jednog kadra', što u svakom tom poglavlju donosi sličan životni ritam i zbog čega štokoja dramatična situacija postaje urnebesno smiješna jer je u oštrom kontrastu s nečim što se - svjesni smo jer smo upravo s kamerom 'doputovali' odande - upravo događa par metara dalje.

Iako će film do samog kraja biti ispunjen nekim od najčvršćih klišeja bromance priča, iako vam, da vam ovdje sad prepričam neke od situacija, ne bi bilo jasno zašto su ta dvojica uopće i dalje prijatelji, pa čak i unatoč tome što su žene u filmu uglavnom - čak i kad su najbolje portretirane - uglavnom samo sredstva koja podržavaju priču o dvojici nezrelih muškaraca, ovaj je film režiran tako da na kraju imate dojam da poznajete dvojicu protagonista. I kada u zadnjem prizoru zasvira pjesma Gilberta Becauda (čiji glas dosta često odzvanja u pozadini događanja u ovome filmu), bit ćete malo razočarani što je gotovo i što se ne možete još malo družiti s dva glavna lika.