'Promising Young Woman' ne gubi mnogo vremena na postavljanje svoje glavne teme, iako je izlaže u jednom početnom činu koji nalikuje kratkom filmu i zapravo bi u takvom obliku dobro i prošao. Trojica muškaraca u noćnom klubu za šankom razgovaraju o tome kako se žene 'sramote' kada izađu van na tulumarenje. Njihovi su komentari grubi i seksistički, ali jedan je od njih - Jerry (Adam Brody) - nešto suzdržaniji. Kada grupica spazi zgodnu plavušu (bit će to naša glavna junakinja Cassandra, odnosno fenomenalna Carey Mulligan), koja je očigledno 'razvaljena' i počnu s gađenjem reagirati na njezino ponašanje (valja se po klupskom separeu, jedva drži glavu na ramenu, suknja joj se povukla previsoko uz bedra...), Jerry joj, čini se, suosjećajno priđe te joj ponudi pomoć. Dok se taksijem voze kući, Jerry je pozove na piće k sebi, u svojem joj stanu nalijeva još alkohola, a zatim je, iako je ona očigledno prepijana da bi mogla bilo kako reagirati, počinje ljubiti i razodijevati. Taman u trenutku kada joj skine gaćice, žena se odjednom uspravlja te ga potpuno trijeznim glasom i držanjem upita: 'Što to radiš?' Na Jerryjevu licu - samo prestravljena grimasa.

U sljedećoj sceni Cassandra se vraća kući s cipelama u rukama, zadovoljno jedući sendvič koji je pokupila negdje usput, a grupica radnika s obližnjeg gradilišta počne joj bezobrazno dobacivati. Cassie se okrene prema njima i nekoliko ih dugih trenutaka samo netremice promatra, što njih izbezumi. Zatim Cassie vidimo kod kuće kako potrbuške leži na krevetu i dodaje još jednu 'recku' u podeblju bilježnicu. Epizoda s Jerryjem očito nije izolirana i Cassie je očito u nekoj misiji.

Da je film završio na tome, bio bi to briljantan kratki film o zlostavljanju i tajanstvenoj osvetnici, no film nije završio u tom trenutku pa smo dobili film koji nije baš briljantan i junakinju koja nije baš tajanstvena. Dobili smo film koji je dobar i junakinju koja je, zahvaljujući izvrsnoj i odmjerenoj glumi Carey Mulligan, slojevito i bogato prikazala emotivno stanje traumatizirane žene, ali priča koju nam donosi scenaristica i redateljica Emerald Fennell, unatoč velikom potencijalu, previše meandrira i ostavlja previše nerazjašnjenih rukavaca da bi bila onako snažna kako su je uglavnom opisivali oduševljeni gledatelji na Sundanceu.

Bez otkrivanja suvišnih spojlera, na kraju tog 'kratkog filma' s početka 'Promising Young Woman' saznat ćemo da je Cassie bivša uspješna studentica medicine koja je nakon jednog traumatičnog događaja prekinula studij i sada živi s roditeljima, radi za šankom u kafiću, nema prijatelja, nema dečka, ima 30 godina i roditelji su joj već ozbiljno zabrinuti. Saznat ćemo i da se Cassandrin 'društveni život' uglavnom svodi na to da izlazi u klubove i barove, pretvara se da je mrtva pijana, a kad je takvu neki lik pokupi i odvede kući, ona ga naglo suočava s onim što joj je upravo htio učiniti.

Kada se u njezinu životu ipak pojavi jedan dobar momak - bivši kolega s faksa i sada pedijatar Ryan Cooper (Bo Burnham), čini se da će se Cassien stav prema muškarcima malo smekšati, ali onda joj Ryan govori o jednom isto tako bivšem kolegi koji se nedavno vratio iz Londona i Cassie tada kreće u mnogo fokusiraniju i gnjevnu misiju osvete.

S jedne je strane ovaj film vrlo pametno prikazao do kakvoga stanja osobu može dovesti trauma zbog zlostavljanja - kako joj uništava život i pretvara ga samo u nemilosrdnu potragu za zadovoljštinom i osvetom. S druge je strane Cassiein način osvete u filmu gotovo potpuno nevjerojatan i spada u domenu maštarija jer je zbilja neuvjerljivo da bi ona iz svih tih susreta s lošim dečkima koji je pijanu pokušavaju silovati izašla netaknuta i neozlijeđena.

Doda li se svemu tome da je cijela priča o Cassienoj traumi, ljudima koje smatra odgovornima za nju, pa i njezinu planu da im se svima osveti - oslikana vrlo grubim potezima i ispunjena likovima koji su samo u rijetkim slučajevima (Alison Brie kao Madison McPhee, Cassieina bivša kolegica s faksa) doista karakterizirani - film pomalo gubi na žestini. To posebice vrijedi za završetak, koji jest šokantan, ali mi se čini da na kraju prenosi drugačiju poruku nego što je to scenaristica i redateljica htjela.

Čini mi se, naime, da je film htio opaliti šamar lošim momcima, suočiti ih s time što zapravo čine kad se upucavaju pijanim ženama po klubovima, a i inače kada se suviše nonšalantno odnose prema ženinu pristanku na seks. Film u tome uspijeva, ali ne s tolikom žestinom kao što se to na početku čini. Do kraja ćemo, naime, saznati koliko je daleko Cassie spremna ići da bi se osvetila. Taj kraj pak govori da ona, koliko god gnjevna i odlučna bila, najviše od svih mrzi samu sebe. A to ovaj film ne ispunjava ni srdžbom ni odlučnošću ni poetskom pravdom. Samo dubokom, teškom tugom.