U najnovijem Pixarovom hitu prerano preminuli jazz glazbenik mora još nerođenu dušu nagovoriti da se pristane roditi na Zemlji. Pritom joj mora odgovoriti na pitanje svih pitanja - zašto? Odgovor na to pitanje, kao što zna svatko tko je ikada živio, vrlo je težak, ali nema boljeg medija kroz koji se taj odgovor može ocrtati nego što je to šarenilo animiranog filma.
Za čime biste žalili da iznenada i prerano odete s ovoga svijeta? Za neostvarenim planovima i željama? Za društvom voljenih ljudi? Za neostvarenim ljubavima i prijateljstvima? Za mirisima, okusima, zvukovima i dodirima? Ili baš za svime? Odgovor na to pitanje skriva se negdje u bojama, crtama i oblicima najnovijeg Pixarova hita 'Duša' koji je u kina i na streaming stigao točno na Božić. I odgovor je, mora se priznati, doista spektakularan.
vezane vijesti
Priča 'Duše' vrti se oko Joe Gardnera (originalni glas: Jamie Foxx, hrvatski glas: Filip Juričić), školskog nastavnika glazbenog i jazz pijanista koji nikada nije uspio ostvariti zapaženiju karijeru. Joea na početku filma pratimo kroz dan za koji se čini da će ispasti jedan od najboljih u njegovu životu. U školi ga napokon primaju u stalni radni odnos, a zatim odlazi na audiciju za pijanista u bendu jazz legende, saksofonistice Dorotheje Williams, gdje totalno rasturi. Sav oduševljen zbog svirke u kojoj treba sudjelovati, Joe juri kući te, dekoncentriran oduševljenjem i brbljanjem na telefon - padne u otvor kanalizacije.
Sljedeći prizor pred našim i Joeovim očima jest golemo pokretno stubište na kojem Joe stoji kao bestjelesna prozirna figura i polako se kreće prema blještavom svemirskom svjetlu. Uopće mu nije jasno što se događa, ali od drugih bestjelesnih prozirnih figura na pokretnoj traci vrlo brzo saznaje - svi su oni nedavno umrli i sada se kreću prema svojem konačnom odredištu. Joe poludi - nije spreman za to! Večeras ima svirku, prvu ozbiljnu glazbeničku priliku u životu! Mora se vratiti! Uzvrpolji se na pokretnoj traci, počne trčati u suprotnom smjeru od njezina kretanja, preskače druge duše i u jednom trenutku s trake padne u ništavilo.
Kroz ništavilo Joe pada neobičan svijet pastelno obojanih poljana i brežuljaka po kojima trčkaraju vesele pastelne loptice koje se neprekidno smiju i izvode nestašluke. Nadgledaju ih kubistički oblikovani likovi koji se svi zovu Jerry. Joe ubrzo saznaje da je igrom slučaja završio u predživotu, odnosno u dimenziji u kojoj se još nerođene duše pripremaju za život na Zemlji. Nadglednici u predživotu prije odlaska na svijet nastoje im razviti neke crte ličnosti i interese, a isti ti nadglednici za Joea pomisle da je jedan od mentora za te mlade duše. Mentori su, naime, duše istaknutih ljudi koji su odživjeli svoje na Zemlji i koji 'treniraju' još nerođene duše.
Joea u predživotu zamijene za poznatog skandinavskog psihologa i kao pulena mu dodijele nerođenu dušu broj 22 (izvorni glas: Tina Fey, hrvatski glas: Judita Franković), jedan od težih slučajeva koji se već kroz nekoliko mentora i tko zna koliko vremena opire odlasku na Zemlju. Zaključivši da mu je 22 jedina prilika da se pokuša vratiti na Zemlju, Joe nagovara 22 da pristane živjeti, a onda se događa nešto doista neobično...
'Duša' je predivan film kojemu je šteta uopće tražiti mane, ali jedna se ipak ističe od samoga početka - koncept toga filma puno je presložen i 'previsok' za djecu. Piksar je već dosad imao podosta filmova u kojima su neki slojevi ili dijelovi bili očigledno namijenjeni odraslima, a ne djeci - cijela egzistencijalistička Woodyjeva priča u 'Priči o igračkama', koncept psihe u filmu 'Izvrnuto obrnuto', pa donekle i emotivna komponenta putovanja u zagrobni život u filmu 'Coco i velika tajna'. No ono što nam donosi 'Duša' u svojoj je suštini možda čak i prekomlicirano za mlađe odrasle, a djeca to sigurno neće shvatiti.
Kroz priču o Joeu i njegovoj zagrobnoj avanturi s dušom broj 22, naime, razrađuju se emocije tipične za krizu srednjih godina. Joe je zbog svoje nesreće i odlaska u zagrobni život prisiljen suočiti se s onim što je njegov život bio dosad - s propuštenim prilikama, ali ne samo onim glazbeničkim na koje se tako opsesivno fokusirao. Prisiljen se suočiti s time da je zanemario i loše održavao neke odnose (s majkom, s brijačem koji mu je bio sasvim spreman postati prijateljem, s učenicima), ali i s time da je, zatvoren u svojem nezadovoljstvu i frustracijama - propustio vidjeti koliko je život sadržaja, šaren i lijep.
Prisiljen nagovoriti dušu broj 22 da pristane živjeti na Zemlji, Joe je zapravo prisiljen otkriti zašto uopće vrijedi živjeti i zašto vrijedi živjeti njegov život.
Koncept je to koji teško da će shvatiti ijedno dijete koje poželi pogledati 'Dušu' u kinu, ali svejedno ga odvedite. Možda mu neće biti jasno o čemu točno govori priča, ali sama 'duša' ovoga filma - njegova šarolikost, raznolikost u njemu prikazanih likova, vrtoglava - gotovo jazzerska improvizacija kojom vrluda po vibrantnim i živopisnim prizorima Zemlje sigurno ih neće ostaviti ravnodušnima. Uz to će se još i zabaviti uz pustolovnu, duhovitu i uzbudljivu priču u kojoj Joe nastoji ostvariti svoj cilj.
A vi, odrasli - vi ćete se zacijelo prepoznati i u Joeovim težnjama i u dvojbama i u pitanjima. I bit će vam drago što ste pogledali ovu pršteću proslavu života.
