Peter Brook, jedan od najinovativnijih kazališnih redatelja u svijetu, koji je moćne drame postavljao na najčudnijim mjestima, preminuo je u 97. godini života, objavio je u nedjelju njegov izdavač
Brook, koji je živio u Francuskoj od 1974., umro je u Parizu u subotu.
Britanski redatelj, često zvan vizionarem, cijeli je svijet koristio kao svoju pozornicu, uprizorivši niz djela, uključujući vrlo hrabre verzije Shakespearea kroz operu te hinduske epove.
Predstave je postavljao u sportskim dvoranama, napuštenim tvornicama, kamenolomima. Njegova produkcija Shakespearove drame "San ivanjske noći" u Shakespeare Memorial Theatreu u Stratfordu 1970. osigurala mu je mjesto u analima kazališne povijesti.
Iako je uživao divljenje u kazališnim krugovima, široj publici je bio manje poznat zbog odbijanja da udovolji komercijalnom ukusu.
Godine1970. napušta Britaniju i odlazi u Pariz gdje je osnovao "Centre international de créations théâtrales".
Iz tog se razdoblja izdvaja monumentalna režija epa Mahabharata (1985), koju je poduzeo istražujući glumačku, jezičnu, tekstualnu i kazališnopoetičku produktivnost interkulturalnih presijecanja. Objavio je i više djela o kazalištu (Prazni prostor – The Empty Space, 1968; Prijelomna točka: kazalište, film, opera 1946–1987 – The Shifting Point: Theatre, Film, Opera 1946–1987, 1987; Nema tajni: razmišljanja o glumi i kazalištu – There Are No Secrets: Thoughts on Acting and Theatre, 1993).
Često je izbjegavao tradicionalna kazališna zdanja za svoje predstave, mijenjajući ih za "prazne prostore" koji se mogu transformirati rasvjetom, riječima, improvizacijom i samom snagom glume i sugestije.
"Mogu uzeti bilo koje prazno mjesto i nazvati ga pozornicom", napisao je u svojoj prijelomnoj knjizi "Prazan prostor".
Čuveni kazališni redatelj radio je i u svojim 90-im.
"Svaki oblik kazališta ima nešto zajedničko s posjetom liječniku. Na izlasku bi se čovjek trebao osjećati bolje nego na ulasku", napisao je 2017. u knjizi "Vrh jezika" .
Istaknuo se i kao filmski redatelj, posebno intimističkim djelom Moderato cantabile (1960), prema scenariju i romanu Marguerite Duras, prvim britanskim filmom koji se priklanja poetici francuskoga novog vala. Ostali važniji filmovi su Gospodar muha (Lord of the Flies, 1963), prema romanu Williama Goldinga, i Kralj Lear (King Lear, 1971) prema Shakespeareovoj tragediji.
