Recenzija filma 'Takva su pravila' objavljena u jednom od najuglednijih i najutjecajnijih svjetskih filmskih časopisa Varietyju veliko je priznanje Ognjenu Sviličiću, u kakvom hrvatski filmaši nemaju prilike često uživati
U posljednje vrijeme sve češće čitamo o uspjesima naših filmova na međunarodnim filmskim festivalima, no slabo su prisutni u uglednim stručnim filmskim časopisima koje čitaju milijuni filmofila diljem svijeta, a u kojim se mogu naći recenzije samo zapaženih filmova koji cirkuliraju po svjetskim festivalima.
Film 'Takva su pravila' pozivan je na međunarodne filmske festivale od Venecije do Pusana, od Sydneyja do Stockholma, od Haife do Seattlea. Na pedesetak međunarodnih filmskih festivala odnio je 12 međunarodnih nagrada od kojih su zadnje tri na netom završenom Montenegro Film Festivalu u Herceg Novom na kojem je pobijedio i odnio Grand prix, Veliku zlatnu mimozu za najbolji film.
Pozitivne kritike filmu su otprije dodijeljene u Hollywood Reporteru i Screen Internationalu, a odnedavno i u uglednom filmskom časopisu Variety.
U recenziji Varietyja peti filmski uradak redatelja i scenarista Ognjena Sviličića opisan je kao mala ali moćna naturalistička drama u kojoj je osobna tragedija učinkovito isprepletena društvenim kritikama.
U središtu čvrsto pisane dirljive i srcedrapajuće priče lišene sentimentalnosti običan je radnički par koji proživljava najgoru noćnu moru svakog roditelja. Dok proživljavaju svoju patnju, prisiljeni su preispitati svoje živote i sve u što su vjerovali.
Variety piše da je priča filma komentar prijelaznog razdoblja hrvatskog društva u kojem se stvari mijenjaju brzo, a te promjene ne prate svi ukorak, gdje je sve manje reda, a suosjećanje jedva i da postoji. Vidljivo je to već od prvog kadra, kada mladić, izbjegavajući pješački prijelaz, prometnu ulicu prelazi središtem prometa, čime Sviličić ukazuje na razliku u ponašanju suvremene mladosti i starijih generacija odgajanih u vrlo kontroliranom uređenju SFRJ, u kojoj su usvojili drugačija uvjerenja, očekivanja i standarde ponašanja.
'Činjenica da roditelje glume bosanski glumci daje ovoj drami još jednu razinu', piše novinarka Varietyja i pita se 'ima li to što nisu izvorni Hrvati ikakve veze s neprimjerenim odnosom bolničkog osoblja'.
Žalica i Hadžihafisbegović pokazuju savršeno razumijevanje za ton skromnosti i suzdržanosti kojim je cijeli film obojen, a njihova nenametljiva gluma sve više dolazi do izražaja kako se priča razvija. No film ipak pripada Hadžihafisbegoviću, ocjenjuju u Varietyju i dodaju da je ovaj bosanski glumac također briljirao u Sviličićevom filmu 'Armin' iz 2007. godine.