10. Moderna vremena (Charlie Chaplin, 1936.)

Zadnji film u kojem je Charlie Chaplin glumio dražesnog Skitnicu romantična je komedija, ali i priča o nestašnom i nespretnom mladiću koji se nikako ne uklapa u brzi ritam modernih, industrijskih vremena. Zbog toga često završava na ulici, bez ičega, u zatvoru i odbačen, ali je neumoran u potrazi za ljubavlju i zajedništvom sa svojom dragom, ali i drugim 'luzerima'. Iako je od svega toga napravio simpatičnu sprdnju, Chaplin je prilično jasan u pogledu toga s kime suosjeća, a s kim se ne može i ne želi saživjeti. Ovi prvi su definitivno radnička klasa.

9. Silkwood (Mike Nichols, 1983.)

Film s jakom glumačkom ekipom (Meryl Streep kao Karen Silkwood, Cher, Kurt Russell i drugi) govori o stvarnoj aktivistici Karen Silkwood, koja je radila u postrojenju za proizvodnju nuklearnog goriva za elektrane i otkrila da korporacija koja je stajala iza postrojenja ne osigurava dovoljnu zaštitu za radnike. Pokrenula je akciju putem sindikata, digla veliku buru, svjedočila pred Kongresom, a onda - zbog nedovoljne sigurnosti i izrabljivačkih radnih uvjeta - i sama bila izlođena opasnom zračenju. Korporacija ju je pokušala okriviti, ali ona je otkrila dokaze o zataškavanju. Kada je dogovorila sastanak s novinarima 'New York Timesa' na kojem im je trebala donijeti dokazne dokumente, poginula je u misterioznoj prometnoj nesreći. U njezinu autu na mjestu nesreće nije pronađen ni trag dokumenata.

8. Kako je zelena bila moja dolina (John Ford, 1941.)

Epski film Johna Forda, snimljen po romanu Richarda Llewellyna, priča o teškom, ali živopisnom životu velških rudara. Sve je ispričano kroz usta najmlađeg potomka obitelji Morgan, Huwa, a iako se poslije utvrdilo da je romanopisac Llewellyn lažno tvrdio da je priča utemeljena na njegovim osobnim iskustvima, utemeljena jest na njegovim razgovorima s velškim rudarima iz viktorijanskih vremena. Iako je u mnogome idealiziran način života rudarskih obitelji, njihovo zajedništvo i poštenje, film vrlo jasno prikazuje probleme radničke klase, odnosno siromašnih rudara - njihove uvijek nemirne odnose s poslodavcem, štrajkove, dogovore, klasnu nejednakost i podvrgavanje velikim opasnostima rudarskog posla.

7. Norma Rae (Martin Ritt, 1979.)

Film snimljen prema istinitoj priči o Crystal Lee Sutton romansirao je glavnu junakinju u Normu Rae Webster, nisko kvalificiranu radnicu u tekstilnoj industriji Sjeverne Karoline, koja je zbog teških i po zdravlje pogubnih uvjeta rada postala glavni 'bundžija' i sindikalistica u svojoj tvornici. Film je proslavio Sally Field, a naslov postao sinonim borbe za radnička prava, dok je priča postala klasik i podsjetnik da se u kapitalizmu radnici - ako nešto sami ne učine glasnom pobunom i organiziranjem - tretiraju kao potrošna roba.

6. Plodovi gnjeva (John Ford, 1940.)

Još jedna epska ekranizacija u režiji Johna Forda, koji je, osim vesterna, očito volio priče o napaćenom malom čovjeku iz klase radnika i seljaka. Snimljen po legendarnom romanu Johna Steinbecka, govori o križnom putu obitelji Joad iz Oklahome, gdje su tijekom velike ekonomske krize na prijelazu iz dvadesetih u tridesete godine dvadesetog stoljeća, izgubili udio u farmi od koje su živjeli. Razvlašćeni, obespravljeni i očajni, Joadovi se zbog toga pridružuju hordi migrantskih radnika koji na putu prema Kaliforniji pokušavaju nešto zaraditi radeći užasne i teške poslove za malo novca.

5. Parazit (Bong Joon-ho, 2019.)

Sve u ovom filmu upućuje na klasne razlike. I zbivanja u njemu, i ponašanje likova, i gradski krajolik u kojem svi žive, i raspored kuće u kojoj se odvijaju ključni događaji. Priča se vrti oko obitelji Kim, koja živi u siromaštvu, u suterenskom stanu loše seoulske četvrti i sanja o tome da se izvuče odande. Prilika im se pruži kada sin Ki-woo počne držati instrukcije iz engleskog bogataškoj kćeri obitelji Park. Jedan po jedan, članovi obitelji Kim infiltriraju se u kuću Parkovih - otac kao vozač, majka kao služavka, sestra kao umjetnička mentorica. No klasne razlike - briljantno prikazane 'slojevima' same kuće, ali i grada Seoula za vrijeme jednog gadnog nevremena - ne daju se nadići i na kraju dovode do tragedije.

4. Na dokovima New Yorka (Elia Kazan, 1954.)

Iako Elia Kazan ne uživa baš najbolji ugled među onima koji bi se u Americi zauzimali za radnička prava - surađivao je sa zloglasnom McCartheyjevom komisijom za 'antiameričko djelovanje' u 'razotkrivanju' američkih komunista - ovaj je briljantan film sjajno prikazao kako velike njuške znaju iskoristiti radnike unoseći razdor među njih. Priča o korupciji u sindikatima, o strahu od velikih 'bosova' i o radničkoj (ne)solidarnosti Marlonu Brandu donijela je prvog Oscara, za kojeg je sam Brando u jednom intervjuu rekao da su mu ga članovi Akademije dodijelili 'zato da speru savjest sa svojih debelih, kapitalističkih guzica'.

3. Ja, Daniel Blake (Ken Loach, 2016.)

Ken Loach jedan je od najproduktivnijih i najboljih redatelja koji snimaju filmove sa socijalnom tematikom, posebno orijentiranima na radničku klasu i nepravde koje trpi od sustava. 'Ja, Daniel Blake' jedan od ponajboljih njegovih filmova, a osvojio je i Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu. Govori o Danielu Blakeu, starije sredovječnom industrijskom stolaru, koji je zbog nedavnog srčanog udara proglašen nesposobnim za rad. No zahvaljujući administrativnim začkoljicama i suprotnoj odluci komisije, Daniel nakon nekog vremena gubi pravo na potporu jer ga državna tijela smatraju sposobnim za rad, iako njegov liječnik i dalje odbija potpisati da Daniel može raditi. U svojem sukobu sa sistemom Daniel na kraju gubi, ali njegovi prijatelji, u sličnoj situaciji kao i on, prenose njegove znakovite riječi: 'Ja nisam crtica kursora na kompjuterskom ekranu. Nisam ni broj osiguranika. Ja sam čovjek'.

2. Vera Drake (Mike Leigh, 2004.)

Kontroverzan film Mikea Leigha - još jednog majstora 'socijalne' kinematografije usmjerenog na radničku klasu - govori o Veri Drake, ženi iz radničke klase koja je pedesetih godina dvadesetog stoljeća obavljala nelegalne pobačaje. Leigh toj teškoj temi i ženi koja je, doduše, kršila zakon, ali bez ikakve naplate, vjerujući da pomaže siromašnim mladim ženama u nevolji - pristupa izrazito slojevito, nježno i bez izravne osude, dajući prostora još jednoj temi povezanoj s lošim položajem radničke klase - očajnim stanjem žena radnica, posebice u to doba.

1. Kradljivci bicikla (Vittorio De Sica, 1948.)

Jedan od najboljih filmova svih vremena, remek-djelo Vittorija De Sice i talijanskog neorealizma, 'Kradljivci bickla' priča je koja je potekla s rimskih ulica, iz siromaštva u kojem je dobar dio Europe živio nakon Drugog svjetskog rata, ali i iz tragičnog položaja radničke klase. Priča se vrti oko Antonija, nezaposlenog oca obitelji koji na jedvite jade pronalazi posao uz koji će moći prehraniti sina i suprugu. Za posao mu je potreban bicikl, pa obitelj prodaje najvrjednije što ima (posteljinu) da bi ga kupili, ali već prvoga dana Antoniju jedan mladić ukrade bicikl. Fenomenalna realističnost De Sicina filma nije samo u Antonijevoj nemoći koju osjećamo u svakoj kosti, nego i u tome što nam do kraja filma uspijeva i pokazati da čak ni mladić koji je ukrao Antonijev bicikl nije zlikovac, nego da je i on žrtva, kao i tisuće drugih radnika koji bauljaju Rimom - na biciklu ili bez njega - bespomoćno tražeći način da prežive.