Nepotreban verbalni napad na novog ravnatelja zasjenio je otvaranje likovne izložbe Rina Efendića i Vlaste Žanić u splitskoj Galeriji umjetnina
Sinoć je u Splitu u Galeriji umjetnina otvorena likovna izložba Rina Efendića i Vlaste Žanić. Rino Efendić je izložio fotografije iz nekoliko faza svog rada, uključujući recentnu seriju digitalnih fotografija, a Vlasta Žanić je izložila svoje skulpture i instalacije. Posebno je upečatljiva kompilacija Efendićevih starijih radova hladne i odmjerene minimalističke poetike, lišene ekspresije i svega suvišnog.
Nadasve zanimljivo predstavljanje dvoje afirmiranih autora ipak je obilježio nepotreban incident prilikom otvaranja izložbe. Janka Vukmir, predsjednica Instituta za suvremenu umjetnost, koja je u uvodu rekla nekoliko riječi o izložbi dvoje autora, nije propustila priliku da sljedećeg govornika, novog ravnatelje Galerije umjetnina u Splitu, na otvaranju verbalno napadne. Podsjetimo, novi ravnatelj je u kulturnoj i likovnoj javnosti osporavani umirovljeni akademski slikar Josip Botteri Dini.
Vukmir je neodmjereno naglasila da Botteri sjedi u tuđoj fotelji koju ne zaslužuje i preuzima galeriju koju nije zaslužio. Mada je već više puta stručna javnost otvoreno izrekla sud o tom neprihvatljivo lošem izboru, verbalni napad na novog ravnatelja je zasjenio otvaranje jedne kvalitetne izložbe i to nije bilo vrijeme ni mjesto za iznošenje takvih ocjena. Mada je jasno da je izbor Botterija poraz struke i zdravog razuma, trebalo je očuvati dostojanstvo i odabrati drugo vrijeme i mjesto za iznošenje tog stava. Dio prisutne publike je negodovao, a Botteri je u kratkom govoru nakon toga pozvao na likovni pluralizam i toleranciju te zapravo nezasluženo poentirao.
Mada je gnjev Janke Vukmir i kulturne javnosti opravdan, problem izbora čelnih ljudi kulturnih institucija je sistemske naravi i rezultat je dugogodišnjeg toleriranja miješanja politike u kulturu, kako na splitskoj, tako i na cjelokupnoj hrvatskoj kulturnoj sceni. Josip Botteri Dini, kao ravnatelj koji to nije trebao biti, sada je činjenica i treba mijenjati model odabira čelnih ljudi u kulturi. Ili da jednostavno naglasimo, Kerum i Botteri su posljedica, a ne uzrok.