...vam ne smeta krv do koljena, pucačina i nasije te ako od filma ne očekujete neku slojevitost, dubinu i poruku. Riječ je, naime, o odličnoj sprdačini na temu toga kako bi mogla izgledati jedna varijanta sukoba "ljevičara" i "desničara" kada bi se u stvarnosti odvijao točno na onaj kretenski način na koji se odvija na internetu. Svaki bi čovjek bio sveden na stereotip, svačije uvjerenje na jednu rečenicu koju je nekad i negdje napisao, a međusobni bi se dijalog odvijao na razinama trpanja ručne bombe u gaće. I da - nemojmo zaboraviti - sve bi se to odvijalo U HRVATSKOJ!
Jao, što volim kad se oko nekog filma podigne buka i prije nego što se počne prikazivati! Pritom mi je posebno dirljivo kada se u toj buci nađe hrpa povrijeđenih i uvrijeđenih filmom, koji ga, usput budi rečeno, uopće nisu pogledali. Takva je otprilike bila i priča s američkim filmom 'Lov', koji je trebao biti pušten u distribuciju još tamo negdje u jesen 2019., ali su ga javna halabuka i dva-tri slučaja masovne pucnjave u Americi privremeno bunkerirali. Prvo je probna publika na pokusnim projekcijama u Los Angelesu izrazila svoju nelagodu zbog političkih implikacija filma - što je još donekle i shvatljivo jer su ti ljudi barem gledali film, a onda je uslijedila kiša uzrujanih komentara američkih konzervativaca i desničara, koje je film silno uzrujao i na neviđeno.
vezane vijesti
Među osjetljivim dušicama našao se i sam američki predsjednik Donald Trump, koji je - doduše, ne navodeći naslov filma - tvitao da je riječ o filmu koji je 'rasistički na najvišoj razini'. Nije poznato je li Trump pogledao film ili je, kao i neki njegovi sljedbenici prije njega, reagirao na sadržaj koji mu je netko prepričao, ali američki alt-righteri njegovu su tvitersku presudu shvatili kao Sveto pismo i jednoglasno osudili film.
Kada se film napokon počeo prikazivati - a fakat nije imao sreće jer su vrlo brzo nakon kinopremijere u Americi, 13. ožujka 2020. sva kina u Americi zatvorena zbog epidemije koronavirusa - normalno da je dočekan s velikom znatiželjom. Universal je čak i doskočio zatvaranju kinodvorana pa je film od 20. ožujka učinio dostupnim i na digitalnim platformama pa smo napokon mogli otkriti zbog čega cijela cika, dreka i panika.
E, pa ovako. Ovaj film, koji je režirao Craig Zobel, a za koji su scenarij napisali Nick Cuse i Damon Lindelof (potonji je domaćoj publici možda poznat po autorstvu serija Lost, The Leftovers i The Watchmen) - priča je o brutalnom, krvavom pokolju između američkih "desničara" i "ljevičara". Ustvari, da budem sasvim precizna, to je priča o skupini bogatih, moćnih i dobro umreženih američkih liberala, koji kidnapiraju desetak alt-rightera ilitiga po naški "desničara" koji se ističu po svojim internetskim rasističkim, agresivnim i pro-trumpovskim ispadima. Moćni bogataši progresivnih nazora inače su ekipa koja se lako uzruja zbog svačega, počevši od količine šećera u gaziranim pićima pa sve do neravnopravne upotrebe zamjenica he, she ili they, ali zbog jednog im je incidenta totalno pukao film. Kidnapirane su desničare, ili, kako ih oni zovu - deplorables (bijednici) - drogirali, avionom otpremili na jedno golemo, ali zatvoreno imanje, tamo im na raspolaganje dali razno oružje, a zatim ih pustili da se snalaze sami dok ih oni, bogata liberalna elita, iz svojih skrovišta love kao životinje.
E, da, lokalnoj publici valja napomenuti i još jedan simpatičan detalj. Golemo imanje koje su američki liberalni bogataši zakupili i uredili tako da po njemu mogu naganjati svoj desničarski plijen - nalazi se u Hrvatskoj!
Na prvi i jako glup pogled, dakle, čini se da je riječ o brutalno politički nekorektnom filmu, filmu za koji se čini da je snimljen samo zato da bi ljevičari mogli uživati u tome kako desničari pogibaju s metkom u čelu, u jami sa šiljcima i na razne druge, kreativno krvave načine. I doista, na samom početku filma možda doista ima i takvih momenata, u kojima, primjerice, simpatičan i naizgled nemoćan par ljevičarskih dedeka i bakice uspiju nadmudriti primitivne desničarske siledžije. No u filmu se vrlo brzo profilira glavna (anti)junakinja, žena kodnog imena Snowball, a pravog imena Crystal, koju glumi fantastična Betty Gilpin (možda je znate kao Liberty Belle iz serije 'GLOW'). Snowball je jedna od otetih bijednika, ali, kako ubrzo shvaćamo, najinteligentnija, najsposobnija, ali i fizički najspremnija osoba u filmu. Neću vam previše spojlati radnju (premda je slojevitost i složenost radnje ovdje na razini blesavog vica), ali upravo ta Snowflake pokazuje se kao lik koji su nadmeni liberalni lovci strahovito podcijenili, i to na svim razinama. Ne samo da ih razbije k'o beba zvečku, nego do kraja filma pokazuje kako je strašno pogrešno neku osobu procjenjivati na temelju jedne ili dvije stvari koje je napisala na internetu.
Drugim riječima, već na drugi pogled - onaj kojim se izlazi iz područja površnog i glupog tumačenja ovoga filma - scenaristima Cuseu i Lidnelofu ovdje očito nije bila namjera samo se naslađivati nad glupošću i nemoći desničarskih bijednika. Oni su bogme dobrano opalili i po drugoj strani, prikazujući ekipu moćnih i bogatih liberalnih lovaca kao skupinu utjelovljenih stereotipa - točno onako kako ih američki alt-righteri i zamišljaju, kao face kojima su sve privilegije servirane na srebrnom pladnju od rođenja i koji svoje progresivne stavove nose kao modni dodatak, ali vrlo brzo pokazuju svoje pravo, nasilno i pokvareno lice čim se nađu oči u oči s neistomišljenicima.
Taj karikaturni prikaz obje sukobljene strane u filmu - i primitivnih, polupismenih, agresivnih "desničara", i licemjernih, prebogatih, iritantnim trivijalnostima opsjednutih salonskih "ljevičara" jedan je od glavnih prigovora koji su kritičari (oni koji su pogledali film) imali na 'Lov' te je stoga film nakon premijernih prikazivanja dobio dosta klimave kritike. I jest, film je na svoj način doista plošan, ne bavi se baš dubljom razradom ni likova ni njihova sukoba, čak je i u prikazu svoje najzanimljivije junakinje - Snowball/Crystal podosta nejasan te je na kraju čak pretvara u neku čudnu vrstu stripovske heroine.
No karikaturni prikaz zapravo je sasvim primjeren glavnoj priči i poanti ovoga filma, barem onako kako sam je ja shvatila. Jer ovo nije priča o sukobu dvije stvarne društvene skupine niti priča o eskalaciji sukoba polariziranih političkih mišljenja u Americi, pa čak niti - iako o tome postoje određene naznaka - priča o eskalaciji klasnoga sukoba. Ovo je priča o glupoj, besmislenoj i užasno opasnoj prirodi sukoba kakvi gore na svim stranama svijeta između političkih neistomišljenika, o prirodi sukoba koji se uglavnom vodi na internetu. Ljudi koji pokreću lov u filmu 'Lov' svoj su plijen odabrali praktički na temelju jedne rečenice koju su ovi napisali na nekom forumu ili na temelju nekakvog glupog podcasta. Sveli su ih na svoju predrasudu o njima, što je užasno loše čak i kada te predrasude imaju temelja u stvarnosti.
Druga strana - bijednici - također su na svoj način pridonijeli nastanku tog brutalnog lova, zamišljajući ga i izmišljajući na temelju svojih predrasuda o 'moćnim liberalnim elitama', pretvarajući ga tako u neku vrstu samoispunjavajućeg proročanstva. Svi su, drugim riječima, stvorili krvavi sukoba iz svojeg uskogrudnog gledanja na ljude koji su drugačiji od njih.
Cuse i Lidnelof od toga su uspjeli napraviti karikiranu satiru koja je svojim velikim dijelom vrlo zabavna, naravno, ako vas previše ne pogađaju prizori doista gadnog nasilja i ako ste se u stanju NE uvrijediti što će i 'vaši' i 'njihovi' dobiti po nosu, kako fizički, tako i u izrugivanju. Na kraju, činjenica da se film odvija u Hrvatskoj vjerojatno je slučajna ("hrvatski" kojim govore likovi koji bi trebali biti odavde pokazuje da se autori nisu baš potrudili oko istraživanja), ali je, uzme li se u obzir poanta filma o kretenizmu i površnosti ideološkog sukoba između ljevičara i desničara - vrlo prikladna.
