U neobičnoj godini u kojoj su mnogi filmovi kasnili u distribuciji i u kojoj su čak i Oscari bili pomaknuti za koji mjesec bilo je i dosta neobičnih, ali i neobično dobrih filmova.
Na popisu najboljih filmova koje smo pogledali ove godine i pisali o njima neki su koji su zapravo filmovi iz 2020., ali su do nad došli tek 2021. Mnogo je i teških, sporih, meditativnih filmova koji kao da su se stopili s pandemijskom depresijom i hibernacijom, no ipak ih je bilo i ponešto veselih. U nastavku je izbor deset onih koji su nam bili najdraži i najbolji, a naslovi filmova na popisu ujedno su i poveznice na izvorne osvrte, u kojima možete pročitati i nešto više o svakom filmu.
10. BARB I STAR NA PUTU ZA VISTA DEL MAR
Izbor najboljih filmova koje smo pogledali tijekom ove teške 2021. godine počinjemo jednim filmom koji uopće nije težak, nego je šašava komedija koja nas svojim šarenilom, iščašenim forama i vedrinom odvodi vrlo, vrlo daleko od stvarnosti. Nastala iz istih legendarnih SNL-ovskih komičarskih pera kao i kultna komedija 'Djeveruše', 'Barb i Star' jedan su od onih filmova koji su nam ove godine bili potrebni da ostanemo mentalno zdravi.
9. OBITELJ MITCHELL PROTIV STROJEVA
Bez sumnje najduhovitiji ovogodišnji dugometražni animirani film govori o obitelji koja uspije spasiti svijet od ustanka robota i posljedične apokalipse. No osim što je ludo duhovit, nimalo otrcan i fantastično zabavan, ovo je film koji govori o prihvaćanju različitih, o bezuvjetnoj obiteljskoj ljubavi i svojom je toplinom bio još jedan koji je razgrtao crne oblake ove godine.
8. ANNETTE
Autor 'Svetih motora', Leos Carax, ove se godine vratio još jednim osebujnim, za sebe karakteristično razbarušenim filmom. Ovo mu je prvi film na engleskom jeziku, a riječ je o rock-operi u kojoj su Adam Driver i Marion Cotillard pokazali neke aspekte svojih talenata koje od njih dosad nismo viđali - pri čemu ne govorim o pjevanju jer oboje su već itekako pjevali u filmovima u kojima su nastupali. Govorim o svemu onome što je ovaj film kao opera (za koju su muziku napisala braća iz grupe Sparks) postavio i pred glumce i pred gledatelje - vrlo teatralnu, naglašenu i neobuzdanu priču o ljubavi, boli, ljubomori i slavi.
7. UČENIK
Spor i meditativan, film Chaitanyae Tamhanea bavi se pjevačem klasične indijske glazbe koji je izrazito predan toj svojoj strasti, kojoj posvećuje gotovo sav svoj život. No film zapravo govori o nečemu o čemu zapadnjački filmovi rijetko govore - što ako nečemu posvetiš čitav svoj život, svaki svoj dah, svu svoju ljubav, vrijeme, trud - a u tome ispadneš sasvim prosječan?
Frances McDormand već odavno briljira u ulogama žena koje na licu nose cijeli svoj život, ali nigdje nije to tako organski iznijela kao u filmu Chloé Zhao o starijim Amerikancima (umirovljeničke dobi) koji žive u svojim prijevoznim sredstvima, lutajući po toj golemoj i prekrasnoj zemlji od privremenog posla do privremenog posla. Prikazujući kako izgleda suvremena, kapitalistička verzija života na kakvom je nastala Amerika, Zhao nam je dala duboki uvid u jedan nov i pomalo šokantan društveni fenomen, a Frances McDormand mu svojom glumom udahnula osobni moment.
5. SVINJA
Nicholas Cage doista se vratio svojim glumačkim korijenima u filmu Michaela Sarnoskog, gdje glumi čovjeka koji je u životu izgubio gotovo sve, pa i sam pomalo nestaje, ali se ne može pomiriti sa zadnjim gubitkom. Kad mu otmu voljenu svinju uz koju je skupljao tartufe po šumi u kojoj živi, kreće u potragu za njom. Negdje tijekom potrage mladi ga kompanjon upita zašto tako uporno traži svinju kada i bez nje zna skupljati tartufe, na što mu Cage odgovara: 'Zato što je volim'.
4. ZELENI VITEZ
David Lowery snimio je svoju varijantu epa 'Sir Gawain i Zeleni vitez' iz 14. stoljeća, koji pripada arturijanskim legendama i govori o mladiću, nećaku kralja Artura, koji je legendarnim mačem svojeg ujaka za glavu skratio moćnog i ne sasvim ljudskog zelenog viteza. U glavnu je ulogu - onu mladog Gawaina stavio Deva Patela, koji je fenomenalan i izvedbom i fizičkom pojavom, a film se nalazi pri samom vrhu ovog popisa zato što je Lowery od arturijanske legende - koje većina drugih filmaša snima kao akcijske spektakle - snimio vizualno i emotivno upečatljivu meditaciju. Daleko od toga da i ovdje nema krvi, vitlanja mačevima i inih tipično arturijanskih fora, ali prije svega ovo je film o tome što stvarno znači odrasti, suočiti se sam sa sobom i svojim položajem u svijetu.
3. SPENCER
Isječak iz života princeze Dijane tijekom jednog božićnog vikenda početkom devedesetih možda je jedan od estetski i poetski rezonantnijih filmova godine. S jedne strane postavljajući privilegiju i iritantno kapriciozno ponašanje, a s druge strane stvarnu, duboku nesreću emotivno skršene osobe koja živi u zlatnom kavezu bez ljubavi, suosjećanja i osjećaja pripadnosti, redatelj Pablo Larrain i nevjerojatna Kristen Stewart snimili su film u kojem ćete, čak i ako vas živo boli đon za princezu Dijanu i priče o njoj, osjetiti njezinu bol.
2. OTAC
Nikada prije u mainstream kinematografiji demencija nije prikazana sasvim iz perspektive dementne osobe. U filmu 'Otac' redatelj i scenarist Florian Zeller učinio je upravo to. Kao gledatelje nas je uvukao u um 85-godišnjeg dementnog Antohonyja, kojeg spektakularno glumi Anthony Hopkins, i pustio nas da iz fragmenata njegove poremećene percepcije i pamćenja rekonstruiramo što se doista događa. Rezultati su potresni, bolni i filmski zapanjujući.
Mnogi su ljudi s ovih prostora rekli da se uopće ne usude pogledati 'Quo vadis, Aida' i za to postoji vrlo dobar razlog. Srebrenička tragedija, srebrenički ratni zločin najveća su trauma onima koji su je preživjeli, i film govori o frenetičnoj, bolnoj pa na kraju i beskrajnoj traumi jedne žene koja tijekom nekoliko vrućih ljetnih dana kada se događao užas u Srebrenici pokušava spasiti što više ljude, a najviše svoju obitelj. Aida je fiktivan lik, ali živi u mnogima koji su preživjeli ono što se dogodilo u Srebrenici i ono što u njima živi vrlo uvjerljivo i bolno s filmskoga platna prenosi ravno u srca gledatelja. A to je doista teško gledati. No trebali bismo.