Kad je Laibach objavio da će održati dva koncerta u Pjongjangu, vijest je dočekana s očekivanom nevjericom. Očekivanom zato što je ovaj umjetnički kolektiv jedini na svijetu u stanju izvesti ovoliko minucioznu kulturnu provokaciju, a nevjericom jer je i dalje nejasno kako su uspjeli zaobići više razina cenzure koja je dosad branila zapadnim izvođačima nastup na lenu diktatora Kim Jong-una. Otuda je nastup u MSU-u, uparen s vrlo zanimljivom izložbom Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse (čiji je jedan od eksponata upravo Laibachov video We are Millions and Millions are One), bio idealna prilika da se i zagrebačka publika uvjeri što to čeka publiku u Sjevernoj Koreji. Ne čudi stoga da su ugodna ljetna večer i atraktivan prostor na krovu muzeja izmamili par tisuća ležerno odjevenih posjetitelja, među kojima su viđene i face poput Nenada Korkuta, Emila Tedeschija i sličnih visokoešalonskih njuška.

Sve njih Laibach su pomalo iznenadili uvodnim polusatnim blokom, adaptacijom nikad završene opere norveškog skladatelja Edwarda Griega o Olavu Tryggvasonu, norveškom kralju koji je odigrao pionirsku ulogu u prelasku Norvežana na kršćanstvo. Umočena u bučnu eksperimentalnu elektroniku kakvu izvodi, primjerice, Ben Frost, polusatna kompozicija leluja između militantnih vikinških i milozvučnih ambijentalnih tonova, u kojima se izmjenjuju brutalni vokal Milana Frasa i nježni Mine Špilar. A da su povodom 35-godišnjice, nedavno proslavljene rođendanskim koncertom u rodnom Trbovlju, dobrano zakopali i po starom katalogu, Laibach su pokazali brutalnom izvedbom prastare Smrt za smrt, čiji grafički prikaz na video beamu definitivno nije za mlađe od 18.

Snimka s rođendanskog koncerta Laibacha u Trbovlju

Spomenuti koncert u Trbovlju bio je i poprište premijernog izvođenja programa koji Laibach pripremaju za Sjevernu Koreju, a riječ je o obradama kompozicija iz jednog od najuspješnijih mjuzikala u povijesti – The Sound of Music. Dakako, adaptacije ovog kamena temeljca mjuzikl kulture nisu mogle proći bez tipično laibachovskih twistova koji interpretiraju priču o pokušaju austrijske obitelji Von Trapp da izbjegne pandže nacizma u predratnoj Austriji, sada smještenu u sjevernokorejski kontekst. Dok Mina i Milan terciraju bless my homeland forever, legendarni stih iz Edelweiss, na vrlo maštovitom video beamu vrte se projekcije sjevernokorejskih sletova. Hoće li tamošnji cenzori uopće uočiti sve slojeve ironije i provokacije koji se kriju u ovakvoj interpretaciji holivudskog (usput, faktografski prilično netočnog) klasika, ostaje nam vidjeti krajem kolovoza.

Do kraja dvosatnog koncerta Laibach su izveli još pomno odabrani presjek aktualnog albuma Spectre te, baš kao i jesenas u Tvornici, suludu obradu Ballad of a Thin Man, u kojoj je famozni Mr. Jones zapravo Bob Dylan koji u stop motion tehnici trepće s projekcijskog platna. Na koncu su se vratili i na narodski bis sa Life is Life te Tanz mit Laibach, čiji je okrutni kickdrum vjerojatno protresao više katove obližnjih novozagrebačkih zgrada.

Ukratko, slovenski umjetnički kolektiv nam je pružio još jedan kvalitetni autogeni trening, dovoljno različit od posljednjeg nastupa u Tvornici da bude intrigantan, a na trenutke i toliko suptilno provokativan da se nadamo da dobri ljudi koji glazbeno reprezentiraju Laibach neće imati fizičkih problema u azijskom tamnom vilajetu. Istina, prije toga trebaju preživjeti još nastup u Vrnjačkoj Banji...