Iako su sportski novinari HTV-a osjetljive duše koje se povremeno ljute putem odvjetničkih ureda, teško je ne prokomentirati izjavu Stjepana Baloga tijekom utakmice Dinamo - Skenderbeu, kada je nonšalantno izjavio da su 'prošla ona vremena kada smo Albance smatrali proizvođačima sladoleda i pekarskih proizvoda'. 

Taj nonšalantni i ko fol šaljivi šovinizam vrlo je eksplicitan primjer nečega što zapravo uopće nije rijetko među sportskim komentatorima. Pokušavajući valjda pokazati svoju vrckavost, dovitljivost i humor, svako toliko izvale nešto zbog čega bi voditelji i komentatori u emisijama u kojima su pošalice potrebne (jer u sportskim prijenosima nisu) bili kažnjeni. Uostalom, Stjepan Balog prije sedam-osam godina i JEST bio kažnjen zbog jedne od takvih, neprimjerenih 'doskočica' - one o sucu Pedersenu. Nije pomoglo.

Ono što me kao gledateljicu pri ovoj konkretnoj izjavi ljuti - osim mrklog šovinizma i repetiranja stereotipa o jednoj naciji - jest to što je Balog povrh svega još i sve nas strpao u isti koš sa samim sobom. Rekao je da su 'prošla vremena kad SMO Albance smatrali...'. Ma, hajde! MI smo ih smatrali? Tko to MI? Moguće je, doduše, da pritom misli na sebe i svoje kolege sportske komentatore - što situaciju ne čini ništa boljom - ali s obzirom na njegov specifičan položaj TV komentatora koji uz utakmicu komunicira s gledateljima, to se može shvatiti kao da želi reći da su on i gledatelji ti koji su 'smatrali'. A među gledateljima ne samo da ima podosta onih koji uopće ne 'smatraju' takve gadarije, nego ima i Albanaca. 

Nije to Balogu prvi put, nije pritom mnogo bolji od većine svojih kolega, a bojim se da im neće biti ni zadnji put. Jedan od svježijih primjera platforme za takvu vrstu izjava i stavova bilo je i svjetsko atletsko prvenstvo, kada su, na primjer, komentatori izjavili da bi Stipe Žunić 'mogao osvojiti prvu mušku medalju na svjetskim prvenstvima u atletici za Hrvatsku', što je zvučalo kao da hoće reći da je to valjda važnije od svih onih ženskih. Jasno je da takvi stavovi i izjave potječu iz samog sportskog svijeta, koji je poprilično seksistički - pa smo tako i neki dan, prije jedne nogometne utakmice, mogli čuti kako jedan nogometaš na press-konferenciji izjavljuje da će 'odigrati jednu pravu, MUŠKU utakmicu', no ne bismo li od komentatora, ljudi koji žive od riječi, ipak morali dobiti nešto bolje?

Mislim da otprilike znam kako bi Stjepan Balog i njegovi kolege reagirali na prigovore ovakve vrste. Moguće je da se varam, ali kada se ljudima njihovog položaja (i ega) prigovori nešto slično, onda takvima najčešće ne pada na pamet ispričati se ili reći da će ubuduće pripaziti, nego počnu priče o tome kako se čovjek više ne smije ni našaliti, da ih, jadne, tlače samoprozvani policajci političke korektnosti, da nisu oni mislili ništa loše, blablabla.

Kao prvo, htjela bih reći nešto o ovome da se čovjek više ne smije ni našaliti. Stjepan Balog i ostali sportski komentatori nisu stand-up komičari, nisu voditelji zabavnog programa, a dodala bih k tome i osobni dojam da nisu baš ni po prirodi nadareni za humor. Nije da se ne smiju našaliti, ali njihova anamneza šaljenja pokazuje da im to ne ide. Koga se onda vraga stalno blamiraju pokušajima duhovitosti? Pa, nije obavezno da sportski komentator 'baca fore', pogotovo ne ako su te 'fore' primitivne, šovinističke, seksističke i homofobne. Glupih dobacivanja iz birtije svi imamo dovoljno i u svakodnevnom životu, ne moraju nam za to još i naplaćivati mjesečnu pristojbu.

Drugo, a propos 'samoprozvanih policajaca političke korektnosti', baš me zanima kako bi Balog & co. reagirali kada bi, recimo, BBC-jevog sportskog komentatora čuli da govori: 'Prošla su vremena kada smo Hrvate smatrali samo konobarima koji nam donose ledeno piće uz obalu Jadranskog mora i sobarice koje čiste naše smeće po hotelskim sobama'. Bili bi uvrijeđeni, i to s pravom! Ali im je okej tako nešto ispaliti na račun neke druge nacije jer koga briga ako nisu Hrvati. Nije tu stvar u nekakvoj imaginarnoj diktaturi političke korektnosti - koja, usput budi rečeno, u hrvatskom javnom prostoru jedva da i postoji. Riječ je o elementarnoj pristojnosti i odrazu elementarne tolerancije, razumijevanja, osviještenosti činjenice da na svijetu postoje i drugi, drugačiji od tebe i da javna televizija nije platforma na kojoj im se NA BILO KOJI NAČIN smiješ rugati. 

U nekim civiliziranijim zemljama, kada se uoči problem kakav Balog i neki njegovi kolege na ovakav način svako toliko podastru gledateljima - najblaža je posljedica to da ih se pošalje na seminar o toleranciji. Ne znam hoćemo li takvo što ikada doživjeti na Hrvatskoj radioteleviziji.