Da je riječ o showu u kojem se nekoliko mjeseci prati kako se ljudi uz stručnu pomoć bore protiv debljine i usvajaju zdravije životne navike, sve pet. No riječ je o showu u kojem ljudi s vrlo ozbiljnim viškom kilograma i zdravstvenim problemima igraju brutalnu igru forsiranja, igraju je na ispadanje, pa još k tome uz ponižavanje. Riječ je vjerojatno o jednoj od najnižih moralnih točaka suvremene televizije.
RTL nije izmislio 'Život na vagi'. Licenca je to američkog reality showa 'The Biggest Loser', serijala koji se u SAD-u prikazuje već niz godina, iznimno je popularan, stvorio je karijere nekih osobnih trenera kao što je Jillian Michaels i jedan je od najodurnijih reality serijala koji postoji na televiziji. No uspješan je, donosi lovu i zato je, eto, ovih dana došao i do naše divne zemlje te na zaradu uvijek spremnog RTL-a.
'Život na vagi' prati natjecatelje s ovećim viškom kilograma, podijeljene u dva tima, a prati ih u njihovim naporima da uz kontroliranu prehranu i trening skinu što više kilograma. Onaj natjecatelj koji skine najviše kilograma, odlazi kući s nagradom.
vezane vijesti
E, sad. Debljina je ozbiljan problem i već mi je samo po sebi pomalo perverzno što se od toga radi reality show. Baš me zanima bi li se itko, primjerice, usudio takav serijal snimiti s osobama koje boluju od anoreksije ili bulimije, ili pak, primjerice, s ovisnicima o drogi, pa da gledamo tko će dobiti najviše kilograma u određenom vremenskom razdoblju ili tko će se najmanje puta šutnuti špricom, odnosno izdržati sa što manje heptanona. Natjecatelji u 'Životu na vagi'., naime, nemaju desetak, pa ni dvadesetak kilograma viška. To su pretežno ljudi sa zdravstvenim problemom i trebali bi kilograme skidati u sklopu liječenja, a ne u tralalalala televizijskoj emisiji.
Drugo, ta se televizijska emisija igra na ispadanje. Manje se uspješne ili manje kooperativne natjecatelje izbacuje, čime apsolutno pada u vodu bilo kakva ideja o tome da je tvorcima IMALO stalo do dobrobiti natjecatelja. Nije da sam ikada i pomislila da bi se komercijalne TV emisije snimale zbog bilo čije dobrobiti osim one na računu te televizijske kuće, ali možda bi neko minimalno suosjećanje tu ipak trebalo postojati. No unatoč sućutnim facama koje s vremena na vrijeme rade voditelji i treneri u emisiji, toga ovdje zapravo nema. Pretili su ljudi ovdje zato da bi se gledatelji zabavljali, a najgori predstavnici gledateljstva se čak nad njima i naslađivali, misleći da su bolji od nesretnih natjecatelja. Jer da postoji i najmanja potreba da se tim ljudima doista pomogne, ne bi ih se IZBACIVALO iz serijala. Kao, mi bismo ti rado pomogli, ali marš van, budi i dalje pretio i bolestan, nisi više dobar za show.
Treće, prepotstavljam da iza ove emisije postoji neki liječnički savjetnik, tim, bilo kakav stručnjak koji brine o zdravlju natjecatelja, ali to se prema gledanju prve dvije epizode baš i ne bi dalo zaključiti. Osobe s više od 150 kilograma trče na traci i rade slične vježbe od kojih stradavaju zglobovi, natjecatelj s ranama po nogama - možebitno dijabetičar - stavljen je na drastičnu dijetu pomoću koje bi trebao izgubiti što više kilograma u što manje vremena..Pretpostavljam da se RTL s raznim stručnjacima osigurao da se tim ljudima ništa loše zapravo ne dogodi i da su se još k tome i raznim ugovorima osigurali da ne budu odgovorni ako se nešto i dogodi, ali ako se već nominalno furaju na to da žele prikazati kako se mogu promijeniti loše prehrambene navike i usvojiti aktivniji stil života - ZAŠTO TO ONDA PRIKAZUJU NA OVAKO OPASAN NAČIN kako sam gore opisala. Da, netko vjerojatno brine o zglobovima preteških natjecatelja, netko vjerojatno i stručno motri zdravstvene probleme čovjeka s ranama na nogama, ali gledatelji to ne vide. Oni samo vide lika od 160 kilograma koji trči po traci pa će možda netko od gledatelja tko teži 130 kilograma odlučiti da to onda može i on/a.
Četvrto, sam način prezentacije. Ljudi u tom showu vrlo su pretili. Osim što pretilost nije smiješna ni zabavna čak ni kada je riječ samo o desetak kilograma viška, ovdje je riječ o ljudima koji imaju i po 60, čak i stotinjak kilograma viška. Oni si ne mogu sami pomoći. I vrlo vjerojatno nisu baš 'sami krivi' za to koliko su pretili. No u emisiji ih se - unatoč glumatanju velikog suosjećanja - ponižava na razne načine. Skida ih se pred kamerama da bi se pokazao svaki nabor sala, snima ih se dok plaču zbog svoje nesreće i osjećaja nemoći, voditeljica im postavlja pitanja u stilu: 'Kako si si to mogao dopustiti?', treneričini povici nisu uopće uvijek motivacijski nego ponekad i grubi, uvredljivi...
Debeli ljudi i inače su šikanirani u društvu kao da svojom pojavom čine štetu bilo kome drugome osim sebi i svatko si uzima za pravo da im soli pamet, iako bi to zapravo trebali smjeti samo liječnici i slični stručnjaci, no kada se takav odnos iz rubrike 'sam si si kriv pa sad PATI, zaslužio si to' potiče i ovakvom jednom emisijom, onda to ne mogu shvatiti nikako drugačije nego kao uvredu. Da, i ja sam debela. U redu, ne broijm kilograme troznamenkastim brojkama kao natjecatelji ovoga showa, ali apsolutno suosjećam sa svakim od njih i mislim da nam se treba pomoći, liječiti nas i motivirati, a time nije obuhvaćeno ni paradiranje njihovim tijelima kao da su čudovišta u horror filmu, ni 'motivacija' u obliku vrijeđanja i urlanja, a bogami ni osuđivanje.
Da je riječ o serijalu u kojem bi se nekoliko mjeseci (tri, četiri, možda i šest) pratilo stvarne napore pretilih ljudi da skinu kilograme i poprave svoje zdravstveno stanje, uključujući savjetovanja s liječnicima, postupni trening, zdravu i reduciranu, ali personaliziranu prehranu - to bi onda bio show zbog kojega bih pozvala na gromoglasan aplauz. Čak i ako bi se tu i tamo dogodilo i kakvo deranje, plakanje ili svađa. No 'Život na vagi' nije takav serijal. On je, kao i 'The Biggest Loser', jedno od najdubljih moralnih dna koje je reality televizija dotaknula u svijetu.
No sigurna sam da će se među Hrvatima naći dovoljno onih koji vole uživati u gledanju patnje osoba čije probleme ne dijele. Sve po sistemu: 'Vidi ovu debelu, hahahaha'. Emisija će vjerojatno biti super gledana. Nikada, naime, ne mo'š fulat kada igraš na najniže strasti.
