Već se godinama na domaćim (a i ne samo na domaćim) televizijama o raznih blagdana primjećuje da su se prestali pretjerano truditi. Em znaju da će se većina gledateljstva sparkirati pred neki legalni ili nelegalni streaming servis pa gledati božićne filmove i serije po vlastitom izboru, em znaju da one starije, koji ne znaju baratati streamingom ili ih to ne zanima - zanima uglavnom samo prijenos polnoćke i drugih misa, eventualno koji prastari film koji ionako svi imaju na lageru, em je ove godine situacija zbog pandemije nepovoljna za snimanje novih sadržaja i sve u svemu, zašto bi se bez veze trgali.

U skladu s tim, blagdanski je program na domaćim televizijama bio takav da bi se mogao opisati mlakim uzdahom meh. Komercijalci su odlučili igrati servis za one koji vole božićne filmove, a nemaju Netflix, pa su programe uglavnom natrpali time, pri čemu se s odabirom nešto novijeg sadržaja najviše istaknuo RTL, koji je na Badnjak navečer i na Božić nešto kasnije navečer prikazao samo tri godine star film 'Božić sa zločestim mamama'. Zapravo sasvim pristojno zabavna, ali ipak formulaična blagdanska komedija bila je zato jedan od filmskih vrhunaca domaćeg programa za blagdane, a bila je i jedan od novijih prikazanih filmova.

Naš javni servis, dika i ponos - HRT - isto se poigrao s filmovima božićne i vjerske tematike, već na Badnjak odradivši obaveze vjeronaučne klasike tipa 'Ben Hur' i 'Deset zapovijedi', ali je ljubitelje klasika razveselio Caprinim 'Divnim životom', originalnom verzijom 'Čuda u 34. ulici' i Ramisovim 'Beskrajnim danom'. Šteta je što hrvatski film i dalje kronično oskudijeva blagdanskim filmovima, a još veća šteta što je HRT onaj jedan koji je snimljen u skorije vrijeme - 'Sve najbolje' - iskrcao u termin u kojem mu većina gledateljstva već spava.

No dobro, javnu televiziju ne bismo ni trebali toliko cijeniti prema tome koje filmove prikazuje (iako bi mogla dati prednost domaćima, a ne ih gurati u ponoćni termin), nego kakve ima vlastite, originalne sadržaje. E, pa toga baš i nije bilo. Zbog pandemije ove godine nije bilo božićnog izdanja 'A strane', nego su nam prikazali reprizu božićne emisije iz 2017., što je još i nekako razumljivo, premda su se mogli dovinuti i nečemu originalno 'pandemijskom', tipa javljanju izvođača preko Zooma, snimanju voditelja u različitim studijima s božićnim šljokicama - pa onda možda u to ukomponirati koju arhivsku snimku iz prijašnjih zabavnih emisija, ali ne, lakše je ljosnut reprizu pa radujte se, narodi. Barem je ta reprizna emisija bila okej.

Ostatak programa javne televizije bio je mišung raznoraznih snimaka koncerata koji bi valjda svojom glazbenom vrckavošću trebali razigrati i razgaliti božićne gledatelje, što stvarno ne znam kako je ikome uspjelo uz, recimo, božićni koncert klape Sveti Juraj HRM jer je taj, iako mu je naslov bio 'Veselje ti navješćujem', izgledao kao da se održao na nekoj komemoraciji. Ne znam ni koga su osim članove obitelji prikazanih ljudi u emisijama pučke i predajne kulture o božićnim običajima obradovali ti sadržaji. No, recimo, nadam se da je netko s HTV-a pogledao dokumentarni film koji su odabrali za prikazivanje na sam Božić - 'Tiha noć, sveta noć - priča o pjesmi koja je osvojila svijet' jer je taj bio zgodan i zanimljiv, a i mogao bi onima koji emisije o božićnim običajima i pjesmama i dan-danas snimaju po dosadnoj špranci od prije dvadeset godina - pomoći da vide kako se to radi na moderniji, dinamičniji i gledateljstvu bliži način.

No naravno, kao i uvijek, najveći biseri blagdanskog programa na javnoj televiziji bili su informativci. Hajde, ove im godine neću zamjeriti što su o činjenici da je Božić izvješćuju kao da su naišli na suludi brejking njuz o kojem nitko drugi u Hrvatskoj nema pojma, a neću im zamjeriti jer je ovaj Božić doista drugačiji i to jest priča. No priča je to u kojoj sam se u svim informativnim emisijama HRT-a morala izvijati u stranu i teškom mukom proniknuti koliko je ljudi na misama koje su snimali. Kao da su ti neobični rakursi snimanja tamo bili namjerno, da se baš ne vidi koliko je ljudi u crkvi. Ali znam da to sigurno nije bilo namjerno. Ne bi oni nikada.