Samoozljeđivanje je čin agresije prema sebi i nanošenje fizičke ozljede samom sebi. Ponekad to mogu biti manje ranice i ogrebotine koje s vremenom prođu, no nekad to mogu biti i dublje rane od koji će ostati trajni ožiljci. Neki od načina samoozljeđivanja uključuju:

- rezanje po sebi (korištenje žileta, noža, skalpela ili kakvog drugog oštrog predmeta da si nanese bol)
- udaranje tijela s nekim težim predmetom i nabijanje na šiljaste predmete
- paljenje tijela cigaretom, svijećom, šibicama i slično
- guranje predmeta kroz šupljine u tijelu (nos, uši, itd.)
- namjerno lomljenje kostiju i ostavljanje masnica po tijelu
- čupanje za kosu

ZAŠTO SE NEKI SAMOOZLJEĐUJU?

Razlozi su različiti. Tako neki samoozljeđuju jer im to daje osjećaj opuštanja, drugi se na taj način suočavaju i bore s nekim problemom, treći kažu da se na taj način osjećaju manje usamljeno, bespomoćno i/ili ljutito. Isto tako, mnogi tinejdžeri koji su skloni samoozljeđivanju kažu da imaju nisko samopouzdanje, da se osjećaju nevoljeno od roditelja i/ili prijatelja, da imaju neki od poremećaja u prehrani ili problema s alkoholom i/ili drgom, a nerijetklo su i žrtve zlostavljanja.

Tinejdžeri koji se samoozljeđuju često drže sve emocije u sebi, nakupljaju ih dok 'ne puknu', a to pucanje obično je – samoozljeđivanje. Osobe koje često u sebi nagomilavaju jake osjećaje, s vremenom se počinju osjećati poprilično tupo, a samoozljeđivanje je način na koji se bore s tim novonastalim osjećajem (jer – bitno im je da osjete NEŠTO).

Naravno, ne treba izostaviti ni još jedan važan razlog ovom negativnom ponašanju – neki to čine jednostavno zato jer i netko njima blizak čini to isto.

KOLIKO JE ČESTO SAMOOZLJEĐIVANJE?

Jedna od sto osoba se samoozljeđuje. Nema mnogo razlika s obzirom na rasu, godine i dob. Ipak, cure su sklonije samoozljeđivanu od dečki, a razdoblje u životu u kojem se to prvi put čini je tinejdžersko doba. Tinejdžeri najčešće izabiru neki oštar predmet (žilet, nož i slično) kako bi si nanijeli fizičke rane.

ZNAKOVI I OPASNOSTI

Evo nekoliko znakova po kojima možeš ustanoviti da se tvoj/a prijatelj/ica ili neka druga draga osoba samoozljeđuje. Ima rane, ogrebotine i ožiljke po rukama i nogama; sakriva ožilje i rane noseći duge rukave i nogavice čak i po ljetnim vrućinama; ako ga/ju pitaš o tome izmislit će neki 'proziran' izgovor za to što vidiš.

Treba istaknuti da je samoozljeđivanje itekako opasno za zdravlje osobe koja to učestalo čini. Može doći do mnogih infekcija, ožiljaka koji ostaju za cijeli život, a nekad se čak može završiti i u bolnici. U rijetkim slučajevima događa se i – smrt. Ukoliko se dijele instrumenti kojim se osobe samoozljeđuju veliki je rizik od širenja bolesti kao što su AIDS i neki od hepatitisa. Osim toga, tinejdžeri koji se neprestano samoozljeđuju razvijaju i psihičke poremećaje jer ne nauče niti jedan drugi način (osim samoozljeđivanja) na koji se mogu suočiti s negativnim osjećajima i općenito problemima u životu.

KAKO SI POMOĆI?

Ukoliko ti ili tvoj/a prijatelj/ica imate problema sa samoozljeđivanjem najbolji lijek je razgovor. Izaberi osobu od povjerenja – roditelja, liječnika, nastavnika. Naime, nije sramota tražiti pomoć niti ima išta loše u tome! Netko ti može i mora pomoći da nađeš drugi način pomoću kojeg ćeš rješavati problemi. Stoga je bolje početi s razgovor odmah (i tek kada se javi misao o samoozljeđivanju!), nego poslije završiti u bolnici zbog mnogobornjih rana na tijelu, ali i na duši.