TEEN AUTORI iz škole 'Arboretum opeka'

Biramo pravog prijatelja...

Bionic
Reading

Zašto konj konkurira čak i najboljim prijateljima, objasnio nam je Mihael Đurin

Jeste li ikad osjetili slobodu? U današnje vrijeme rijetko tko doživi taj osjećaj, a upravo to je ono što svima nedostaje i što ja osjetim svaki put kad uzjašem tog diva, uz vjetar u kosi i gromovit topot kopita. Tada se u potpunosti predajem biću koje me može smrviti, ali opet, vrlo lako upravljam njime.

Nije Winston Churchill jednom prilikom uzalud izjavio da postoji nešto u vanjštini konja što je dobro za nutrinu čovjeka, čime je želio reći da sam dodir ili pogled na tu plemenitu životinju čovjeku daruje osjećaj sreće, zadovoljstva i bezbrižnosti – osjećaj slobode. Nekim ljudima je nezamislivo baviti se konjima, smatraju to bacanjem vremena i novca, no za mene je to učenje odgovornosti, brige i odricanja.


Učenici srednje škole 'Arboretum opeka', Marčan

Kada nakon napornog prijepodneva provedenog u školi dođem u staju gdje me čeka moja razigrana družina, kada dotaknem svilenkastu grivu jednoga od njih, kad osluhnem bubanj srca, ja prelazim u drugi svijet, izvan ovog vremena i prostora, jednostavno pobjegnem od stvarnosti.


Podosta ljudi ne zna ili ne vjeruje kakav učinak ima pogled ili dodir tih životinja, čak i miris kada se na zelenoj livadi konji bezbrižno igraju. Svatko kome je dosta lažnih i dvoličnih prijatelja te želi pravog prijatelja, neka ima konja.

Mihael Đurin, 3. d, srednja škola 'Arboretum opeka', Marčan

A što o konjima kažu moji školski kolege:
Adriana (17): Zahvaljujući konjima, njihovoj ljubavi i povjerenju, ja kao jahačica osjećam slobodu, ljubav, prijateljstvo. Konji su jako dobri prijatelji i mogu biti od velike pomoći djeci s posebnim potrebama. Riječ je o terapijskom jahanju. Djeca pritom osjećaju povjerenje i ljubav, a jahanje uz specijalizirane osobe pomaže im u razgibavanju kralješnice i aktivnosti mišića. Takav rad drugačiji je od onoga na spravama zato što konji pokazuju svoju dobrotu. Oni osjećaju kada je osoba nervozna, tužna ili pak smirena. Osobno nemam nikakav strah od konja, ali poštujem njihovu snagu i veličinu. Oni su za mene veličanstvene životinje s kojima bih mogla provoditi čitave dane.

Krunoslav (18): S konjima osjećam mir, opuštenost i slobodu.

Nikola (15): Konju posvećujem pažnju, a kad sam žalostan on to osjeća i pruža mi utjehu. To je predivan osjećaj.

Ema (17): S konjima se osjećam potpuno slobodno, ne mislim ni na kakve probleme, nema pritisaka od strane roditelja, škole i svega što me muči. U tim trenucima postojimo samo konj i ja.

Nikolina (16): Volim konje zbog njihovog izgleda, karaktera, dobrote. Uz njih sam smirena i vesela, zaboravim sve probleme. To su jedine životinje koje me svojim pogledom mogu smiriti i oraspoložiti. Neki ljudi kažu da je jahanje lako i da je to samo hobi, ali nije tako. Treba stvoriti povjerenje u veliku životinju koja te može ubiti, s kojom možeš preskakati prepone više od sebe ili bezbrižno kasati i galopirati poljem.

Denis (18): Konje obožavam od svoje jedanaeste godine kada sam dobio prvog konja. Danas ih već imam devet, raznih pasmina, toplokrvnih. Držim ih samo iz ljubavi: volim ih i pazim te se nadam da ću ih jednog dana imati još više.