Znamo da će spojleri narušiti aerodinamiku, da će čip spržiti motor, a šira 'šlapa' poremetiti stabilnost i vozne osobine (o potrošnji da i ne govorimo). Znamo da će nas susjedi proklinjati zbog buke koju stvara ispušni lonac promjera topovske cijevi, da ćemo se vraški morati potruditi kako bi nam automobil prošao tehnički pregled i da će nas sve to stajati kredita, zaduživanja, novca i živaca, ali jednom kada završimo posao, hoće li se naći takav pojedinac koji će pokraj našeg vozila proći, a da mu 'ladica' ne ispadne? Naravno da neće. Ima li to sve smisla? Naravno da nema.

Ipak, mnogi će u svog ljubimca 'ulupati' dvostruko više novca nego što vrijedi, a ako je svjetski trend tuniranja bio potkraj 90-ih, nakon 2001. i prikazivanja filma 'Brzi i žestoki' slobodno možemo reći da je porastao na n-tu potenciju.

'Brzi i žestoki' s Vinom Dieselom i Paulom Walkerom u glavnim ulogama klasični je holivudski blockbuster s puno akcije i malo priče. Iako su mnogi predbacivali producentima veličanje nelegalnih uličnih utrka te skoro bezobrazno oglašavanje vodećih američkih tunerskih komponenata i brendova, valja priznati kako je ovaj film kao ni jedan do tada uspio dočarati brzinu i dinamiku prave gradske ulične ganjaone.

Radnja filma vrti se oko nabrijanih automobila koji se dobivaju i gube u spomenutim uličnim utrkama. Automobil koji se nas posebno dojmio u čitavoj priči jest dorađena Toyota Supra, koja je ujedno i glavni automobil u filmu. Spomenuta Supra zapravo je privatno vlasništvo, a od prikazivanja filma promijenila je nekoliko vlasnika.

Većina filmskih automobila zapravo su plod fikcije. Moćni mehanički punjači i intercooleri strše na sve strane, a do bijesnih performansi se stiže kutom snimanja i specijalnim efektima. Ne i kada je nabrijana Supra u pitanju.

Ovaj automobil 'stuniran' je do bola. Na tuning program, od dorađivanja karoserije do obrade motora, podvozja i unutrašnjosti utrošeno je više od 90.000 dolara.

Na dorade motora utrošeno je 30.000 dolara, styling je koštao dodatnih 15.000 od kojih je 6.000 dolara utrošeno na Lamborghinijevu DiablCandy biserno-narančastu boju. Na unutrašnjost, prijenos, ovjes i kotače utrošeno je još 25.000 dolara, na elektroniku, čitav Clarionov audio i video sustav te Sonyjev Playstation vlasnik je ulupao još 19.100 dolara.

Nakon opsežnih dorada na motoru, linijski šest cilindraš je pomoću turbopunjača razvijao impresivnih 544 KS te Supru do stotke ubrzavao za četiri i pol sekunde, s maksimalnom brzinom od 300 km/h.

Ovako opremljena Supra osvojila je sve prestižne nagrade američkih tunerskih happeninga, a naposljetku je upala u oko producentima filma 'Brzi i žestoki' koji su je iznajmili za vrijeme snimanja. Za potrebe snimanja napravljeno je još pet replika koje su korištene u svrhu snimanja akcijskih sekvenci, dok je originalna Supra korištena isključivo za snimanje detalja i mirnih kadrova.

Nedugo nakon što mu je automobil vraćen, originalni se vlasnik odlučio okoristiti postignutim uspjehom i zvjezdanim statusom svog automobila koji je doživio predstavljanje u dvjestotinjak svjetskih auto časopisa i brojnim emisijama posvećenim automobilima.

Supra je završila na eBayu s početnom cijenom od 150.000 dolara te je ubrzo prodana novom vlasniku. U opisu automobila pisalo je kako je sa 60.000 kilometara na satu u sjajnom stanju te kako nikada nije bila korištena za utrke. Da, baš…