Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao hit je roman JonasaJonassona  u izdanju Fokus komunikacija i prodan je u više od sedam milijuna primjeraka diljemsvijeta.

Ova je kriminalistička priča isprepletena Allanovim bezbrižnim, uglavnom slučajnim sudjelovanjem u mnogim znamenitim događajima 20. stoljeća! Kako se u njegovoj blizini našao Truman, Staljin, general Franco, Kim Il Sung, Churchill, prekrasne žene Mao Ce Tunga i Čang-kaj Šeka, skupina iranskih disidenata, ruski atomist i radna ekipa američkoga Projekta Manhattan?

Allana ne zanimaju politika i religija, ali kao da je on samim svojim postojanjem utjecao na većinu najvažnijih svjetskih dvadesetostoljetnih događaja. Što li će tek biti sada u 21. stoljeću, kad je, u ugodnom društvancu istomišljenika, opet na slobodi?

Nitko nije više očaravao publiku nego otac moje majke, kad je sipao laži, lagano naslonjen na štap, s punim ustima burmuta.
– Nego… je li istina, djede? pitali smo mi, zapanjena unučad.
– Onoga tko zbori samo istinu, nije vrijedno slušati, odgovarao je otac moje majke.
Ovu knjigu posvećujem njemu. (Jonas Jonasson)

Ulomak iz romana

Kad je Allan prije deset godina Allan zatražio posao pirotehničara u ljevaonici Hälleforsnäs, odlučio je iz svoje prošlosti izostaviti neke događaje, poput činjenice da je četiri godine bio u ludnici pa dignuo u zrak vlastitu kuću. Možda je upravo zato tako sjajno obavio intervju za zaposlenje.

Allan je razmišljao o tome dok je čavrljao s generalom Francom. S jedne strane, ne valja lagati. S druge strane, nema smisla odati generalu da je Allan postavio eksploziv ispod mosta i tri godine civilno služio u republikanskoj vojsci. Ne može se reći da se Allan bojao govoriti, ali u tome su slučaju na kocki bili objed i pijanstvo. Dok ima jela i prepečenice, istinu možemo zanemariti, odlučio je Allan i lagao generalu.

Allan je dospio u grm dok je bježao republikancima i vidio je kako podešavaju eksploziv. Srećom, jer inače ne bi mogao opomenuti generala.

Razlog što je Allan dospio u Španjolsku i u rat bio je taj što ga je navukao prijatelj, koji je imao veze s pokojnim Primom de Riverom. A kad je prijatelja usmrtila neprijateljska granata, Allan se sam borio da spasi život. Pao je u pandže republikanaca, ali se naposljetku izvukao.

Onda je Allan brzo promijenio temu, pa je pripovijedao kako je otac bio intimus ruskoga cara Nikolaja, pa kako je otac umro mučeničkom smrću u beznadnoj borbi protiv boljševičkoga vođe Lenjina.

Objed su servirali u šatoru glavnoga stožera. Što je Allan pio više crnog vina, to je slikovitije opisivao očevo junaštvo. General Franco je bio impresioniran. Najprije mu je Allan spasio život, a onda se pokazalo da je spasitelj gotovo rođak cara Nikolaja II.

Hrana je bila vrhunska, nešto drugo nije se ni moglo očekivati od andaluzijskog kuhara. A vino je teklo u beskrajnim zdravicama - Allanu, Allanovu ocu, caru Nikolaju i carskoj obitelji. General je naposljetku i usnuo, čvrsto zagrlivši Allana, da zapečate to što su prešli na ti.

Kad su se gospoda probudila, rat je završio. General Franco stao je na čelo nove Španjolske i ponudio Allanu mjesto šefa svoga osiguranja. Allan je zahvalio na ponudi i odgovorio da je vrijeme poći kući, ako ga Francisco opravda. Francisco ga je opravdao i napisao pismo kojim je Allanu dao punu generalísimusovu zaštitu ('pokaži kada ti zatreba pomoć'). Dao je Allanu kneževsku pratnju do Lisabona, jer je general smatrao da brodovi odatle plove na sjever.

Brodovi su plovili iz Lisabona svim mogućim smjerovima. Allan je na pristaništu trenutak razmišljao. Čim je mahnuo generalovim pismom pred nosom kapetanu jednoga broda pod španjolskom zastavom, odmah je dobio besplatan prijevoz. Ne mora odraditi kartu.

Brod, doduše, nije plovio u Švedsku, a Allan se na pristaništu pitao što će on tamo, i nije našao valjan odgovor.

Roman 'Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao' hit je roman Jonasa Jonassona u izdanju Fokus komun