Stogodišnji je Allan nakon burnoga života uoči svoga svečanog stotog rođendana, zapalio iz Doma za starije osobe jer je alergičan na troznamenkaste proslave. Rastreseno je popalio tajanstvenu putnu torbu na kotačiće pa ga zato punih mjesec dana natjerava švedska policija. Njega i njegovo veselo društvance koje je usput oko sebe okupio...
Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao hit je roman JonasaJonassona u izdanju Fokus komunikacija i prodan je u više od sedam milijuna primjeraka diljemsvijeta.
Ova je kriminalistička priča isprepletena Allanovim bezbrižnim, uglavnom slučajnim sudjelovanjem u mnogim znamenitim događajima 20. stoljeća! Kako se u njegovoj blizini našao Truman, Staljin, general Franco, Kim Il Sung, Churchill, prekrasne žene Mao Ce Tunga i Čang-kaj Šeka, skupina iranskih disidenata, ruski atomist i radna ekipa američkoga Projekta Manhattan?
Allana ne zanimaju politika i religija, ali kao da je on samim svojim postojanjem utjecao na većinu najvažnijih svjetskih dvadesetostoljetnih događaja. Što li će tek biti sada u 21. stoljeću, kad je, u ugodnom društvancu istomišljenika, opet na slobodi?
Nitko nije više očaravao publiku nego otac moje majke, kad je sipao laži, lagano naslonjen na štap, s punim ustima burmuta.
– Nego… je li istina, djede? pitali smo mi, zapanjena unučad.
– Onoga tko zbori samo istinu, nije vrijedno slušati, odgovarao je otac moje majke.
Ovu knjigu posvećujem njemu. (Jonas Jonasson)
Ulomak iz romana
Stogodišnjak je sjeo na praznu stolicu u nizu, sam sa svojim razmišljanjima. U tri počinje prokleto domsko slavlje, a dotad je dvanaest minuta. Svaki čas mogu pokucati na vrata Allanove sobe pa će nastati cirkus.
Slavljenik se smješkao, a istodobno je krajičkom oka otkrio da se netko približava. Mršavi mladić duge, masnjikave plave kose i kuštrave brade, u traper jakni s natpisom Never Again na leđima. Išao je prema Allanu i gurao veliku putnu torbu na četiri kotačića. Allanu je sinulo da mu prijeti velika opasnost i da će morati razgovarati s dugokosim. A ne zanima ga steći uvid u to kako današnja mladež gleda na stvari.
Dijalog je to potvrdio, iako nije bio osobito bogat. Mladić je zastao nekoliko metara od Allana, u hipu prostudirao starca i rekao:
– Čuj ti!
Allan je ljubazno odgovorio da i on njemu želi ugodno popodne i pitao može li kako pomoći. Može. Mladić je htio da Allan drži na oku putnu torbu dok vlasnik obavi potrebicu. Mladić reče:
– Moram srati.
Allan je ljubazno rekao da je, doduše, star i kilav, ali ima oko sokolovo, pa mu nije preteško pričuvati dečkovu putnu torbu. Preporučio je mladcu da potrebicu obavi brzinski, jer on žuri na bus.
Mladić to posljednje nije čuo, jer je brzim koracima odjurio u toalet, prije nego što je Allan stigao odgovoriti.
Stogodišnjak nikad nije vikao na ljude, bez obzira na to postoji li razlog ili ne, niti je bio šokiran mladićevom neotesanošću. Međutim, nije osjećao izrazitu simpatiju prema dotičnome mladiću, a to je bilo značajno za ono što će uslijediti.
Naime, dogodilo se da je autobus 202 stigao pred ulaz u terminal nekoliko sekundi nakon što je mladić zatvorio zahodska vrata. Allan je pogledao autobus i putnu torbu, pa opet bus i onda opet putnu torbu.
Dakako, ima kotačiće, rekao je u sebi. A ima i uzicu za povlačenje.
Allan je samoga sebe iznenadio jednom takvom životnom odlukom.
Roman 'Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao' hit je roman Jonasa Jonassona u izdanju Fokus komunikacija.
