Put avionom je zbog magle u Zagrebu trajao nekih 25 sati, a ono što nas je tamo dočekalo bilo je vrlo zanimljivo.

Ljudi su izuzetno ljubazni i veseli. Učenicu koja nam je objašnjavala ljepote ovoga kraja pitali smo kako to da su toliko nasmiješeni, odgovorila je da su oni jednostavno sretni ljudi. I ta njihova sreća se vidi, a mislim da to ima dobre veze s tim što se Estonija osamostalila od SSSR-ašto vrlo često spominju.

Otok Saarema turistička je destinacija za obiteljski boravak s brojnim hotelima koji nude wellness usluge, dobrim dijelom temeljene na ljekovitom blatu. Hoteli nude klasične terapije blatom, biljnim uljima, različite vrste masaža i elektroterapija, ali i terapiju glazbom, svjetlom, razne komore za opuštanje. Osim turizmom, na otoku se bave uzgojem šuma i preradom drveta te ribolovom.

Glavni grad najvećega estonskog otoka je Kuressaare, simpatično mjesto, dosta različite arhitekture od onoga što možemo vidjeti kod nas. Krasi ga predivan dvorac iz 14. stoljeća okružen vodom i predivnim parkom, posebno u jesenskim bojama koje su prevladavale u listopadu. Dvorac je jedina srednjevjekovna utvrda sačuvana u baltičkom području. Atrakcije grada su i gradska vijećnica, luteranska crkva, pravoslavna crkva, vjetrenjača uređena kao restoran. U luteranskoj crkvi za sudionike konferencije priređen je koncert ansambla Arsis uz čije zvuke ručnih zvona smo stvarno uživali.

Dobru kavu popili smo u pubu koji se nalazi u zgradi Weighing House, a izvrsna atmosfera uz laganu džez glazbu je u kafiću pored puba. Posluživana jela bila su izvrsna, pogotovo onima koji vole ribu i krumpir, estonske glavne namirnice. Neobična, ali jako fina, bila je gusta juha od naranče. Na svečanoj večeri prikazan je folklorni program. Svadbeni je običaj da mladenci trebaju poderati hlače, a onaj tko dobije veći dio hlača bit će glava kuće. Voditelj ceremonijala svadbe razbaca novac koji mladenci trebaju pokupiti, a onaj tko prikupi s poda više novca vodit će kućnu blagajnu. Pobjedu u prvom nadmetanju odnio je mladoženja, a blagajnu će voditi mladenka. Bilo je tu i zakucavanja čavala, motanja vune u klupko, tradicionalnih plesova. Prema estonskoj legendi, Piret, supruga diva Tölla, prenosila je u pregači kamenje za svoju saunu. Jedan je kamen bio dug i širok oko šest metara, a visok skoro četiri metra, tako velik da se pregača poderala, kamen pao na nogu i još uvijek ga se može vidjeti na istome mjestu.

Domaćini su za sudionike konferencije priredili mnogobrojne sadržaje, mogli smo sudjelovati u izradi domaćega, potpuno crnoga kruha, specijaliteta na koji su posebno ponosni. Osim toga mogli smo prisustvovati radionici organskih sapuna, prezentaciji terena za golf i wellness sadržaja. Posjetila sam farmu u selu Kaarma u kojoj, u svojoj kuhinji, Estonka Ea sa suprugom, Britancem Stephenom i tromjesečnim Bodenom ručno izrađuju organske sapune GoodKaarma. Simpatična mlada obitelj, spremna u svakom trenutku turistima prezentirati svoj posao i način života. Sapune izrađuju od preko 96 posto organski uzgojenih sastojaka, uz neobične kombinacije mirisa cimeta, naranče, lavande, ruže, čaja, bora, a rade čak i tamnosmeđi sapun od čokolade.

Nakon što nam je završio službeni dio, domaćini su nas poveli na cjelodnevni izlet po otoku. Vidjeli smo Panga klif, stijenu koja se obrušava u more nekih 20 metara. Puhao je najjači vjetar koji sam do tada osjetila. U mjestu Karja posjetili smo Crkvu Svete Katarine, izgrađenu u gotičkom stilu na prijelazu 13. u 14. stoljeće, ali bez tornja. Vjetrenjače Angla, kompleks od pet drvenih vjetrenjača nalazi se na uzvisini, a okreću se prema vjetru ovisno s koje strane puše. Jedna od vjetrenjača napravljena je u nizozemskom stilu, ostale u estonskom. Posebno je zanimljivo bilo vidjeti meteorsko polje s devet kratera nastalih padom meteora. U jednom krateru je jezero duboko 16 metara, uz koje se veže nekoliko legendi, jedna naravno o nesretnoj ljubavi. I na kraju, pješčana plaža, ni slična onim našima. Možda zbog hladnoga vjetra, ali nije djelovala kao mjesto na kojem bih se kupala. U daljini se nazirao niz modernih vjetrenjača.

Da ne bi sve prošlo bez šopinga, kupili smo nekoliko suvenira. Predmeti za kuhinju kao što su podmetači i žlice izrađeni su od čempresova drveta, a brojni su i suveniri od kamena. Također se nude i odjevni predmeti od vune, uzorci su slični skandinavskima, samo malo blažih boja. Sve to može se kupiti u brojnim manjim trgovinama, ali cijene su puno niže na tržnicama na otvorenom.

Sve u svemu, zgodno putovanje u zemlju koja je raznolika i vrlo zanimljiva. Na povratku, put je upotpunjen predivnim izlaskom sunca promatranim iz aviona iznad oblaka.