Koliko često nakon napornog radnog dana stignete kući i - ne radite ništa? Vjerojatno iznimno rijetko. Kućanske obaveze, posvećenost ukućanima, odlasci na druženja, pa čak i priprema jela - sve što radimo, radimo s određenim ciljem i očekivanjima. No, sve to samo nas još više umara i nimalo ne pomaže razinama stresa i užurbanosti koji nas prate većim dijelom dana.

Tu na scenu stupa niksen. Za ovaj koncept možda nikad niste ni čuli, no u Dalmaciji će ga lakoćom prevesti kao 'fjaka'. Riječ je o ideji odbacivanja žurbe, stalnog ispunjavanja zadatka za zadatkom i jednostavnog uzimanja predaha u kojem nećemo raditi - baš ništa.

Nizozemski recept za život s manje stresa

Koncept je osmislila Nizozemka rodom iz Poljske, Olga Mecking, koja je primijetila da joj trenuci u danu u kojima samo postoji bez ikakvog cilja znatno smanjuju osjećaj tenzije, stresa, premorenosti i sličnih simptoma burnouta kojem se, kao novinarka i majka troje djece, opasno približavala.

'Nije bilo lako definirati ovaj koncept. Na riječ 'niksen' sasvim sam slučajno naišla u jednom magazinu i odlučila je koristiti da bih opisala ono što u knjizi nazivam 'raditi ništa, bez svrhe'. Riječ o trenucima u kojima ne gledate film, ne scrollate društvenim mrežama, ne čitate mailove, niti jedete s ciljem da se hranite zdravo ili idete u šetnju kako biste napravili 10 tisuća koraka', pojašnjava autorica knjige 'Niksen: Embracing the Dutch Art of Doing Nothing', bestsellera New York Timesa prvotno izdanog krajem 2019.

Knjiga je u rekordnom roku postala viralni hit, posebno u mjesecima lockdowna kada su je čitaoci opisivali kao 'savršeno štivo za sve koje muči stres povezan s pandemijom'.

'Bojala sam se da će mnogi čitaoci osjećati krivnju kod prakticiranja ove 'metode' jer neće znati kako je raditi. I istina je da se dosta ljudi javlja zbog grižnje savjesti jer nikako ne mogu uspjeti u tome da ne rade ništa, a to je kontraproduktivno', ističe.

I u Hrvatskoj se mnogi prepoznaju u tom stalnom osjećaju krivnje kada nisu stalno zaposleni, pa smo upitali psihologicu Sanju Petrić za pojašnjenje zašto se kod tolikog broja ljudi javlja grižnja savjesti kad ne rade ništa.

'Iako je potpuni odmor nešto što svi želimo, često osjećamo jaku grižnju savjesti kada se odmaramo i ne radimo ništa. Ta krivnja uglavnom je rezultat naših negativnih automatskih misli. Naime, iako toga nismo uvijek svjesni, naš mozak neprestano je preplavljen mislima. Neke od njih su namjerne, ali većina ih je automatska što znači da se javljaju bez naše kontrole. Kada sjedimo, ležimo ili besposličarimo, krenu se javljati negativne automatske misli poput 'bezvrijedan sam jer ne radim ništa', 'ovako nikad ništa neću postići' ili 'život mi prolazi bez veze'. S obzirom na to da su naše misli, emocije i ponašanje u neprestanoj interakciji i utječu jedno na drugo, prethodno navedene i slične negativne misli izazivaju u nama osjećaj krivnje', pojašnjava psihologica i donosi nam praktične savjete kako izaći na kraj s krivicom zbog odmaranja:

'Uvježbavanjem pozitivnih namjernih misli učimo bolje reagirati na te negativne automatske misli. Sljedeći puta kada se osjećate krivima jer besposličarite, recite si 'radim nešto dobro za svoje tijelo i um' ili 'ovaj odmor mi je koristan'. Pogledajte vrhunske sportaše, svatko od njih će vam istaknuti važnost odmora i svjesni su da će samo uz kvalitetan odmor sav njihov trud i rad imati smisla. Uz to, pokušajte vježbati mindfullness. Minfulness je vještina koja nam omogućava biti potpuno u sadašnjem trenutku. Tehnikama mindfulnessa usmjeravamo se na sebe i svijet oko sebe u sadašnjem vremenu te nas sprječava da se bavimo mislima i zadacima koje bi nas odvratile od odmora i uživanja u njemu. Bitno je imati na umu da i pozitivne misli i mindfulness treba vježbati i trenirati. Ništa ne dolazi samo od sebe.'

Možemo li ne raditi ništa - i to bez očekivanja?

Ovaj koncept posebno se svidio zaljubljenicima u koncepte hygge (danski specifičan stil uživanja u životu) i fika (švedska životna umjetnost ispijanja kave), ali i obožavateljima talijanske uzrečice 'Dolce é far niente' (Slatko je ništa ne raditi) te dalmatinske fjake.

No, u praksi je riječ o podosta zahtjevnom izazovu jer nam često nije nimalo lako prebaciti se iz brzog tempa života u potpuno mirno i tiho stanje.

'Poznate stare izreke o tome kako je 'Slatko raditi ništa' i kako nam je najdraža hladovina, ili kako bi mnogi cijeli dan radili sa ciljem da ništa ne naprave, za mnoge od nas je to dio nekih prošlih vremena. Živjeti - pomalo - pa još naglasiti: tko priši vrat lomi! - mnogima nije životni moto! Stara dalmatinska fjaka kao stil života zamijenjena je stalnim ponavljanjem: nemam vremena, ne stignem, ne znam kad ću, u gužvi sam....Tako se dogodilo jednom od nas da je dolazio svako jutro sve ranije na posao, radio cijeli dan i sve kasnije se uvečer vraćao s posla....I jedno jutro dok se penjao uz stepenice u svoj ured, sreo je sebe kako se vraća s posla. Je li nam zbilja život, šef, obitelj nametnuo ritam koji ne može slijediti? Ili mi to sami sebi dajemo i prihvaćamo sve više zadataka. Jesmo li se to ukrcali u vlak koji se zove 'nemam vremena i jurimo ni ne znajući zapravo kamo? Izvršavati, slušati, obavljati.... je nekreativni način života u kojemu nema veselja, ali kad takav način postane ovisnost, onda je radoholičarstvo kao i druge ovisnosti naš novi gospodar', pojasnila je za tportal psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić, koju smo ulovili u pripremama za predavanje 'Ljubica o ljubavi', koje će 20. veljače održati u zagrebačkom Lisinskom.

Ističe i zašto nam je toliko teško ne raditi ništa.

'Stati i suočiti se sa praznim, ne danom, nego za početak barem samo sa praznim satom je suočavanje s problemom kojega nije lako riješiti. Radom dobivamo stalnu potvrdu da smo vrijedni, korisni, uspješni, smanjujemo u strahu svoj osjećaj niskog samopouzdanja, postajemo umorni, pa trajno umorni, iscrpljeni, sve neefikasniji i treba nam sve više vremena da završimo zadatke, a sve manje snage imamo za to. Vlak u kojemu jurimo gubi kočnice i ne može usporiti niti se može zaustaviti na stanici. Nastaje kaos koji doživljavamo kao naš jedini način da stignemo tamo gdje smo pošli. Zaboravili smo da srce kuca tik-tak, da ima dan i noć, ljeto i zima, rad i odmor. Ako smo mi zaboravili, naše tijelo nas počne podsjećati da stanemo. Ili, dragi ljudi oko nas koji postave laičku dijagnozu i pozovu nas na čašicu razgovora.'

I dok je većina svijeta oduševljena ovim konceptom, javljaju se i kritičari koji tvrde da je to posve izmišljen pojam, kao i tzv. Blue Monday - najdepresivniji dan u godini. Pojam se odnosi na treći ponedjeljak u siječnju, a sve je skovala aviokompanija kako bi u tom periodu prodala što više letova.

'Kao što je izmišljen najdepresivniji u godini, tako je i niksen posve izmišljen koncept. Ali, vrijedi priznati da nam on ništa ne želi prodati, već samo pomoći da se lakše nosimo s užurbanošću i stresom u svakodnevici', ističe profesor Ruut Veenhoven. 'U pravilu smo najsretniji kada smo aktivni, a u modernom društvu postoji mnogo lijepih stvari za raditi. Kao rezultat toga, radimo puno. Nuspojava je da smo pod vremenskim pritiskom. I sanjamo o više vremena za opuštanje', dodaje.

Niksen nam daje ono za čime žudimo: prisutnost ničega u našim životima koja rezultira relaksacijom. No, čak i ako pronađemo vrijeme za to, ideja da ništa ne radimo bez očekivanja iznimno nam je strana te mnogi misle da 'to nije za njih'. No, psihologinja Petrić ističe kako upravo povremeno besposličarenje pozitivno utječe na naše mentalno i fizičko blagostanje, što potvrđuju i istraživanja.

'Naime, odmor smanjuje krvni tlak, popravlja probavu te poboljšava koncentraciju. Naše tijelo i naš mozak odmaraju se i vraćaju energiju potrebnu za nove životne izazove. Odmor je ključan i nužno potreban. Pomaže nam da budemo produktivniji i smanjuje rizik od burnouta. Isto tako, niksen recept može nam pomoći u uspješnijem balansiranju privatnog i poslovnog života jer nam omogućava da se oporavimo u trenucima kada doživljavamo previše podražaja.'

Niksen pomaže ublažiti simptome burnouta

Ova metoda posebno je ljekovita kod osoba koje primjećuju simptome burnouta, sindroma izgaranja usred konstantnog izlaganja stresu.

'Mentalno izgaranje je u porastu diljem svijeta. Smatra se da je to posljedica brojnih čimbenika, uključujući sve veće zahtjeve posla, financijskih poteškoća i teškog pronalaska ravnoteže između poslovnog i privatnog života', napominje Roel Fransen, direktor ljudskih resursa jedne nizozemske kompanije.

Burnout se ne definira kao medicinsko stanje, već kao manifestacija kroničnog stresa koji se ne ublažava, pojasnila je dr. Lotte Dyrbye, liječnica i znanstvenica koja proučava ovaj sindrom u Klinici Mayo, pa dodala koji su simptomi:

'Svjetska zdravstvena organizacija opisuje izgaranje kao fenomen povezan s poslom koji karakteriziraju osjećaji iscrpljenosti, cinizma i smanjene učinkovitosti. Počnete lošije funkcionirati, propuštate rokove, frustrirani ste, možda ste iritirani kolegama.'

Među ostalim čestim simptomima su nesanica, razdražljivost, stalan osjećaj umora, fizička iscrpljenost, promjene u apetitu te česta anksioznost. Ove simptome nikako ne biste trebali zanemariti jer se burnout može prevenirati pravovremenim unošenjem promjena u svakodnevicu.

'Stres je pravi potres, zemljotres. Što god da nam se dogodi, taj događaj - dobar ili loš - prati stres. E pa sad, izvanredan lijek protiv stresa davno je izumljen. Zove se fjaka i ispitana je već godinama na velikom broju ispitanika. Provjereno', rekla je psihologica Uvodić-Vranić u razgovoru za tportal.

Ugledna psihologica ističe i što možemo napraviti ako smo primijetili simptome burnouta kod sebe - ili bliske osobe.

'Mislim da je prvi korak razgovor s osobom koja nam je najbliža. A onda liječnik opće prakse, sistematski pregled....a onda popravljati što smo pokvarili. Bojim se da ti naši savjeti neće doći do onih koji pregaraju na poslu nego do njihovih prijatelja, bliske rodbine na kojima je prvi potez. Ne vjerujem da ljudi koji pregaraju na poslu imaju vremena čitati što piše na portalima niti su čuli za niksen. Ništa dobro ne može čovjek napraviti sam! Treba nam pomoć onih koji su nam blizu i koji su imali vremena da promisle o tome kuda ide naš vlak u kojemu jurimo, a koji se zove 'nemamo vremena'.

A kako niksen izgleda u praksi?

Stručnjakinja Sanja Petrić naposljetku naglašava koliko je važno imati strpljenja sa sobom i dati si vremena da vještinu niksena uvježbamo.

'U svim aktivnostima koje radite pokušajte vježbati mindfulness. Budite prisutni ovdje i sada i pokušajte ne misliti o svemu što morate napraviti kasnije. Usmjerite se na svoje disanje i obratite pozornosti na podražaje i svijet oko sebe te pokušajte uživati u trenucima bespoličarenja', ističe.

Za kraj, donosimo nekoliko primjera koje 'aktivnosti' mogu uključivati niksen u praksi:

• Sjedenje na balkonu ili u vrtu i promatranje prirode bez ikakvih drugih aktivnosti.
• Ležanje u krevetu ili na kauču sa zatvorenim očima, bez analiziranja i planiranja.
• Gledanje u tipkovnicu laptopa nekoliko minuta dok ste na poslu, bez ikakve posebne namjere.
• Sjedenje u udobnom stolcu i jednostavno promatranje prolaznika ili okoline.
• Stajanje na balkonu ili terasi i uživanje u miru i tišini.
• Ležanje u kadi bez čitanja, slušanja glazbe ili razgovora.
• Odlazak na kavu u samoći i sjedenje bez da išta drugo radite.