Stručnjaci ističu kako neki propusti u pamćenju nisu razlog za zabrinutost, ali traženje stručne pomoći kod ranih znakova upozorenja može smanjiti rizik od njihovog napredovanja.

Koliko je zaboravnost dio normalnog starenja?

Svi s godinama postajemo malo sporiji i mnogi od nas postaju malo zaboravniji, kaže profesorica psihologije Kaarin Anstey, ravnateljica Instituta za budućnost starenja Sveučilišta New South Wales u Sydneyju. To se događa čak i kad smo mladi i neispavani, piše The Guardian.

Jedna od čestih pritužbi je osjećaj da vam je nešto 'na vrhu jezika', ali se ne možete sjetiti, primjerice imena osobe ili filma. Druga je privremeni gubitak stvari poput mobitela ili ključeva. 'To nazivamo normalnim iskustvom starenja; povremeno zaboravljanje gdje ste što ostavili', kaže Anstey.

Također je normalno da vam postane teže obavljati stvari ili da vam za njih treba više vremena nego prije. Profesorica Amy Brodtmann, neurologinja i voditeljica Inicijative za kognitivno zdravlje na Sveučilištu Monash u Melbourneu, kaže da se brzina obrade informacija može usporiti s godinama, što može biti frustrirajuće i zabrinjavajuće za ljude koji su navikli na visok stupanj učinkovitosti. 'Često mi dolaze vrlo uspješni ljudi i kažu: 'Ne mogu više raditi kao prije, započnem šest zadataka odjednom i ne stignem do šestog.' To je potpuno normalno'.

Trebam li se zabrinuti ako...

Stalno gubim stvari? 'Ako ste povremeno zaboravili gdje ste ostavili ključeve ili ste ujutro pronašli ključeve u vratima, to nije nužno razlog za zabrinutost', kaže dr. Michael Woodward. 'Ako se to događa često, sve češće ili dolazi do ozbiljnijih propusta, poput ostavljanja štednjaka upaljenog cijelu noć ili puštanja vode da teče, to može biti ozbiljnije.'

Zaboravljam riječi, zamijenim ih ili nekoga oslovim krivim imenom? Problemi s jezikom mogu biti rani znak demencije, osobito ako govor počinje zvučati kao 'salata od riječi', kaže dr. Desmond Graham. 'Ako se 'spotičete' o riječi ili imate blokadu u pronalaženju riječi, to me zabrinjava. Woodward kaže da je povremeno miješanje imena djece ili unuka u redu, 'ali ako stalno zaboravljate imena troje od četvero unučadi, to je zabrinjavajuće.

Stalno se gubim? 'Jedna od klasičnih značajki Alzheimerove bolesti je da se ljudi počinju gubiti', kaže Brodtmann. Normalno je izgubiti se vozeći negdje gdje niste bili, ali ako netko opetovano ima problema s pronalaženjem puta na poznata mjesta, to može biti znak za uzbunu. 'To nazivamo topografskom ili geografskom dezorijentacijom, i to je nešto novo jer biste te informacije trebali imati u glavi.'

Zaboravljam važne informacije koje su mi ne tako davno priopćene? Ako nešto ima emocionalnu važnost i privlači vašu pozornost, a ipak to zaboravite, to može biti znak demencije, kaže Brodtmann. 'Ako je nekome najbolji prijatelj umro prije dva dana i znali su za to, a tijekom razgovora im kažete 'Ta osoba je umrla, kad je sprovod', a oni se toga uopće ne sjećaju, to je zbilja zabrinjavajuće.'

Ponavljam istu priču istoj osobi? Ponavljanje iste priče unutar jednog razgovora može biti rani znak, kaže Woodward. 'Ako tijekom jednog telefonskog razgovora kažete: 'Jesam li ti rekao da je susjed preko puta posadio...' i nekoliko minuta kasnije opet isto, to je zabrinjavajuće.'

Uđem u sobu i zaboravim što sam htio? 'To se događa svima i češće je posljedica pada pažnje', kaže Anstey. 'Ljudi s ADHD-om to doživljavaju kroz cijeli život.' Događa se kad niste fokusirani na ono što radite, pa prije nego što završite jednu stvar, um već prelazi na sljedeću.

Što još može uzrokovati zaboravnost?

Mnogo je razloga zašto inače kognitivno zdravi ljudi mogu doživjeti propuste u pamćenju, kaže Anstey. 'Majke s malom djecom koje su cijelu noć budne zaborave gdje su parkirale auto ili ne mogu pronaći ključeve, takvi propusti su svakodnevni', objasnila je.

Neki ljudi dožive tzv. 'moždanu maglu' nakon infekcije Covidom-19, a zaboravnost ili problemi s pamćenjem mogu biti i nuspojave kemoterapije ili lijekova za spavanje ili ublažavanje boli. Kronični stres također može negativno utjecati, osobito na kratkoročno pamćenje.

Oduvijek sam bio zaboravljiv. Jesam li više u riziku? Biti zaboravljiva ili rastresena osoba ne znači nužno veći rizik od demencije, ali može otežati prepoznavanje ranih faza. 'Izazov s blagim kognitivnim oštećenjem je i što ljudi to često pripisuju normalnom starenju', kaže Graham.

Istovremeno, ljudi koji su vrlo visoko funkcionalni, ali su u ranim fazama ozbiljnijeg kognitivnog pada, također mogu biti teže prepoznati, kaže Anstey. 'Oni znaju da su nazadovali i osjećaju da nešto nije u redu, ali budući da još uvijek dobro prolaze na kognitivnim testovima, možda neće pokazati objektivna oštećenja u ranoj fazi, pa neće biti dijagnosticirani jednako rano kao netko drugi.'

Samo oko jedna od deset osoba s ranim znakovima - tzv. blagim kognitivnim oštećenjem - razvije demenciju, kaže Graham. Postoje brojne intervencije koje mogu smanjiti rizik napredovanja, poput bolje prehrane i tjelovježbe, osobito ako se problem prepozna rano.

Svi stručnjaci preporučuju što raniji posjet liječniku, posebno ako i prijatelji, obitelj ili kolege primijete promjene.

'Čak i ako ljudi misle da nije ništa ili da brinu zbog nečega što je samo normalno starenje, potičem ih da odu liječniku', kaže Graham.