Hijaluronsku kiselinu otkrio je Karl Meyer 1934. godine, no javnost se za nju počela zanimati tek puno godina kasnije, nakon što je jedan novinar posjetio japansko selo Yuzuri Hara kako bi otkrio zašto tamo muškarci i žene u osamdesetim i devedesetim godinama života imaju glatku kožu bez bora, fleksibilne zglobove i bujnu kosu. Pokazalo se da tajna leži u molekulama nalik estrogenu (nalaze se u soji i tofuu, kojima se hrani tamošnje stanovništvo), koje stanicama šalju signale da proizvode više hijaluronske kiseline.

Hijaluronska kiselina (HA) je vrsta glikozaminoglikana, molekule koja čini sastavni dio naše kože, točnije vezivnog tkiva dermisa. Ono se s godinama stanjuje, a obnavljanje prirodne hijaluronske kiseline se znatno smanjuje, čineći kožu opuštenom i naboranom. Naša koža sadrži oko 50 posto hijaluronske kiseline iz tijela, a njena primarna funkcija je da hrani i hidratizira kolagen, također ključan dio u održavanju slojeva i strukture kože. Kolagen joj daje čvrstoću, no hijaluronska kiselina je ta koja je odgovorna za njegovo savršeno djelovanje.

Naime, ona veže na sebe vodu i daje koži potrebnu čvrstoću i elastičnost, zbog čega izgleda glatko i podatno, stoga ne čudi činjenica da sve više žena i muškaraca pribjegava kozmetičkim preparatima koji sadrže hijaluronsku kiselinu.

Danas postoje raznorazne kreme i serumi, pa čak i hidratantne maske za lice s dodatkom hijaluronske kiseline, koji su puno pristupačniji od filera što se koriste u korektivnoj i estetskoj medicini. Hladan zrak, grijanje, ultraljubičaste zrake i slobodni radikali dovode do dehidracije i oštećenja kože, a hijaluronska kiselina vraća joj potrebnu vlažnost i ima regenerativni učinak, stoga su kreme s tim dodatkom odlično rješenje koje je poželjno uključiti u našu dnevnu beauty rutinu.

Za nastanak sitnih površinskih bora većinom je zaslužna dehidracija kože, o čemu je nedavno u intervjuu za tportal govorila farmaceutkinja Anita Galić. Hijaluronska kiselina djeluje kao hidratacijski booster te stanicama kože daje volumen, zbog čega pomaže izgladiti bore.

Mnogi često prekasno krenu voditi brigu o koži, a prema riječima stručnjaka, ona počinje gubiti prirodnu hijaluronsku kiselinu već u 26. godini, dok je u perimenopauzi njezina razina zanemarivo niska.

Kada budete tragali za idealnom kremom koja će vas pomladiti, na brojnim preparatima vjerojatno ćete naći sastojak naziva natrijev hijaluronat. To je sol dobivena iz hijaluronske kiseline, koja ima jedinstvene prednosti za mladolik izgled kože u odnosu na nju. Riječ je o topljivoj soli koja ima tisuću puta manju težinu u vodi, što utječe na lakšu penetraciju u kožu.

Tijekom procesa nastanka natrijevog hijaluronata njegova se molekularna težina smanjuje zahvaljujući uklanjanju lipida, proteina i nukleinskih kiselina. Uklanjanjem tih tvari molekula natrij hijaluronata postaje puno manja od molekule hijaluronske kiseline, što znači da, kad se nanese topički, može puno lakše prodrijeti u dublje slojeve kože od hijaluronske kiseline. Također je puno stabilniji od hijaluronske kiseline i ima manju vjerojatnost od oksidacije. To je ono što natrijev hijaluronat čini super sastojkom proizvoda za njegu kože.

Stoga, kako bi hijaluronska kiselina lakše prodrla u kožu, treba biti razbijena na manje molekule, što su potvrdila i brojna istraživanja. U trgovinama potražite serum koji sadrži hijaluronsku kiselinu, radije nego teške kreme koje mogu ometati apsorpciju jer serum, za razliku od kreme, ima puno više koncentracije aktivnih sastojaka, vrlo često kapsuliranih i s postupnim otpuštanjem. S druge strane, ako određena krema sadrži nanočestice hijaluronske kiseline, u tom slučaju je ona bolja opcija od seruma.

Ipak, stručnjaci tvrde kako je poželjno koristiti serum i kremu u kombinaciji, i to tim redoslijedom, a sve o dnevnoj rutini njege lica te razlikama između dnevne i noćne kreme te kreme i seruma pročitajte ovdje.