Ljudi ne mogu odoljeti mladuncima. Ako se pitate zašto, razlog je zapravo prilično jednostavan – podsjećaju nas na vlastite mladunce.

Štenci i mačići imaju velike glave s ogromnim očima, debeljuškasto tijelo i mekanu dlaku. To su sve odlike beba, pa nije ni čudo da se odmah želimo brinuti za slatke životinjice.

Kad vidimo nešto 'slatko', u mozgu nam se aktivira područje zaduženo za motivaciju koje zatim potiče lučenje dopamina – kemijskog spoja koji nam daje pojačan osjećaj zadovoljstva. Dopamin se, na primjer, pojačano luči kad smo zaljubljeni.

Kako prepoznatljive karakteristike male djece potiču u nama pojačan osjećaj zadovoljstva, to se na mnoge načine lako može iskoristiti. Na primjer, automobili s velikim okruglim prednjim farovima također izazivaju istu reakciju.

One životinje koje su sposobne brinuti se za sebe od trenutka kad dođu na svijet uglavnom nemaju 'slatke' karakteristike, a imaju ih one koje zahtijevaju dulju roditeljsku brigu. Zahvaljujući evoluciji, ljudi su razvili slabost na izgled djece, a ona se počinje javljati kad imamo samo tri godine.

Karakteristike dječjih lica su velika glava s velikim očima, malim nosom i malim ustima. Takav izgled smanjuje agresivnost odraslih i potiče im roditeljske nagone.

Kako odrastaju, djeca gube taj 'slatki' izgled. Mladunci životinjskog svijeta djelomično gube dječje karakteristike jednom kad se mogu početi brinuti za sebe.

Iako su nastali od vukova, psi se od svojih divljih rođaka razlikuju po tome što puno lakše znaju 'zavesti' ljude. Na primjer, velike molećive oči dio su psećih trikova za dodvoravanje ljudima. Potvrđuju to čak i statistike udomljavanja. Oni psi koji znaju napraviti određeni izraz lica češće su udomljeni od ostalih pasa.

Ta neobična povezanost dječjih karakteristika sa suosjećanjem vidljiva je kod svih životinja koje se dugo brinu za svoje mladunce. Nebrojeni su primjeri pasa i majmuna koji su preuzeli ulogu majke malim bespomoćnim pripadnicima drugih vrsta. Kod nekih je životinja roditeljski instinkt toliko jak da će, ako izgube svog mladunca, posvojiti tuđeg.

Osim što 'slatka' lica kod ljudi izazivaju roditeljske porive, kod nekih je moguće da potaknu i potrebu da ih ugrizu. Ta takozvana 'agresija prema ljupkosti' zapravo je obrambeni mehanizam izazvan pretjeranim lučenjem dopamina i oksikodona u mozgu.