Staklo od kojeg se izrađuje Flaška sadrži 71% silicija i na nju se posebnom tehnologijom, orgonskim topovima, upisuje program koji pozitivno utječe na vodu. Programirano staklo Flaške smanjuje genotoksičnost* vode i utječe na njezinu molekularnu strukturu za što je potrebno svega 5 minuta, pa voda iz slavine po svom sastavu nalikuje izvorskoj vodi.

Flaška smanjuje genotoksičnost vode za 45%, što znači da je takvoj vodi smanjen negativan utjecaj klora, teških metala, te ostalih potencijalno toksičnih tvari za naš organizam. Molekule vode pohranjene u Flaški se organiziraju u mikroklastere i kao takve učinkovitije hidratiziraju organizam.

Neke studije navode da Hrvati po stanovniku godišnje popiju u prosjeku 80 l vode u plastičnim bočicama, čija se cijena kreće oko 5kn (0,5l) tj. ukupno 800 kn. Tijekom četiri godine, koliko traje djelovanje Flaške, taj se iznos povećava na čak 3.200 kn. Cijena vode iz slavine, npr. u Zagrebu, stoji 13,42 kn/m3 što je za 80 l vode samo 1,07 kn! Dakle, računica je jednostavna: voda iz slavine je 745 puta jeftinija od vode iz plastične bočice. Korištenjem staklenih boca za višekratnu upotrebu smanjujemo količinu otpada u okolišu kao i emisiju ugljičnog dioksida.

Programirano staklo
Ako vodu iz slavine natočimo u Flašku, u 5 minuta se mijenja struktura vode. Voda po sastavu postaje slična izvorskoj vodi, ugodnog je mekšeg okusa, a istovremeno se smanjuje i genotoksičnost vode. No, kako je to moguće? Glavni sastojak stakla je silicij, točnije SiO2, a staklo ga sadrži 71 %. Činjenica je da silicij odlično prihvaća informacije, što je povezano s inovativnom tehnologijom programiranja silicija – TPS, koju je razvio proizvođač Flaške na temelju devetogodišnjeg iskustva. Tehnologija se temelji na kumulativnom znanju znanstvenika, kao što su dr. Samuel Hahnemann, dr. Wilhelm Reich, Viktor Schauberger, Masaru Emoto i drugih te koristi temeljne postavke iz područja kvantne fizike i homeopatije. Flaška se proizvodi u tvornici stakla na sjeveru Italije, a potom se dodatno obrađuje TPS tehnologijom, koja se provodi u četiri faze, od kojih svaka za sebe pridonosi učinkovitosti same Flaške.

Postupak počinje 'upisivanjem' informacija putem kvantnog polja u silicij koji se nalazi u staklu, a te se informacije prenose na vodu. Molekule vode se pri tome počinju međusobno povezivati na drugačiji način, a vodeni klasteri postaju manji i organiziraniji. Takva voda, zbog spomenutoga brže dolazi do stanica u našem organizmu. Zanimljivo je da se pri tome mijenja struktura vode koja postaje slična strukturi izvorske vode i ona postaje živa. Flaška ne posjeduje čudesne moći i npr; ne može kontaminiranu vodu učiniti pitkom. No testovi pokazuju da Flaška smanjuje genotoksičnost i kiselost vode te smanjuje njezin redox potencijal. Dodatna prednost Flaške u usporedbi s običnom staklenkom su žive boje i atraktivan dizajn koji nas stalno podsjeća na važnost ispijanja vode.

Vodu je moguće filtrirati na različite načine. Princip je uvijek jednak, bez obzira radi li se o filteru koji ima mehaničko djelovanje, ugljenom filteru ili reverznoj osmozi – iz vode nešto uklanjamo. Obično je problem u tome da pri filtraciji, odnosno uklanjanju neželjenih tvari, uklanjamo i one korisne. Princip djelovanja Flaške u potpunosti je drugačiji; ništa se ne uklanja, već se na najbolji mogući način neutraliziraju potencijalno štetne tvari u vodi jer se struktura vode vraća u njezino izvorno stanje.

Ne postoji precizna definicija žive vode jer se vode međusobno razlikuju, a sinonimi za živu vodu još su informirana voda, programirana voda ili voda s poboljšanom strukturom. Živa voda zbog promijenjene strukture mekšeg je okusa pa ju možemo više i popiti.