Istraživanje podmorja njegova je strast i neprestano je u potrazi za novim komadićima povijesti pod morem. Velimir Vrzić proveo je radni vijek u MUP-u kao djelatnik Postaje pomorske policije Rijeka, obučen za prepoznavanje improviziranih eksplozivnih sredstava. Sada je u prijevremenoj mirovini, no i dalje neumorno roni i istražuje podvodni svijet. Njegove snimke spašavanja rijetkih i čudesnih morskih bića i dosadašnji morski podvizi zaista zadivljuju i fasciniraju.

Sve je krenulo u najranijim danima

Njegova zaljubljenost u ronjenje dogodila se gotovo odmah u trenutku njegova prvog dodira s davno utihlim vremenom koje čeka na dnu mora. 'Ljubav prema podmorju se ne uči, s njom se čovjek jednostavno rodi. Kao mali prvo čega se sjećam je trenutak u kojem su me roditelji odveli na more. Bio sam toliko mali da se sjećam kako sam ušao u more te ostao toliko fasciniran podmorjem da sam zaboravio da moram po zrak na površinu. Izvukli su me iz mora u posljednji trenutak povlačeći me za kosu na površinu. Sjećam se toga kao da je danas bilo. Za moje roditelje noćna mora - za mene prekrasan trenutak', uvodi nas u priču Velimir.

Objasnio nam je kako se uopće postaje povodni istraživač i je li, osim tečaja ronjenja, potreban neki posebni trening. 'Rijetki imaju sreću i mogućnost da dožive rad u istraživačkim podmornicama. Naime u zapadnom svijetu postoje komercijalne podmornice namijenjene istraživanjima i znanstvenom radu. Uz suradnju nekoliko ministarstava, i to kulture, znanosti i sl., namjera mi je svoja iskustva prenijeti s američkog broda na kojem sam radio u Hrvatsku, a kako bih objedinio potrebe nekoliko ministarstava na jednom mjestu te svoje znanje prenio kolegama i mlađim naraštajima', objasnio je.

Uživa i u dnevnim i u noćnim zaronima

Način ronjenja kojim se bavi zove se doing it right style. Evo o čemu je riječ. 'DIR ronjenje, odnosno doing it right (radi ispravno), prepoznaje se po konfiguraciji opreme, a ona uključuje nekoliko specifičnih, samo DIR-u svojstvenih elemenata. To je, prije svega, dugačko crijevo za primarni regulator dužine dva metra, zatim kompenzator plovnosti s metalnom ili karbonskom pločom, koja vam omogućava da je prilagodite svojoj konstituciji, pa samim tim smanjite količinu olova na pojasu. Tu je i podvodna lampa, koja se koristi za komunikaciju pod vodom, a zatim i za rasvjetu podvodnog svijeta oko nas, i tzv. tip peraja jet-fin, koji se najčešće koristi u DIR konfiguraciji', opisao je.

Dodaje da je sva oprema ronioca adekvatno pričvršćena, tako da ništa ne visi oko njega. 'Ovo su samo neke razlike koje su uočavaju na prvi pogled. Ono što je najvažnije za DIR ronioca te što ga čini drugačijim od ostalih njegov je mentalni pristup ronjenju. Sve je podređeno timu i timskom radu, a on je kompletan ronilac koji je u svakom trenutku sposoban samostalno riješiti sve probleme ispod mora', ističe Velimir, dodajući da roni cijele godine, čak i noću.

Kad je riječ o opasnim uvjetima s kojima se susreće na terenu, ističe da je vremenska prognoza jedan od najvećih faktora koji utječu na ronjenje te kaže da za njega zapravo nema lošeg urona. No koliko je urona potrebno za pronalazak nečeg? 'Nema pravila. Potrebne su desetine, a ponekad i stotine urona nakon pomnog proučavanja povijesti, uz stalne posjete arhivima muzeja, a sve to nije garancija da će ronilac ikada naići na arheološko nalazište ili slično', objašnjava nam i otkriva koliko dugo zna boraviti pod morem te zahtijeva li to neki poseban režim prehrane.

'Boravak pod morem nikada nije kraći od sata. Naime, s obzirom na težinu opreme, spremanje, organizaciju i sl., bilo kakav uron ispod jednog sata jednostavno nema smisla. U pravilu su to uroni od dva do četiri sata, bez obzira na ljeto ili zimu. Sve to zahtijeva poseban način ishrane o kojem se brine moja ljepša polovica Alenka. Kao kardiologinja internistkinja, klinička je nutricionistkinja. Pravilan unos te omjer vitamina/minerala/proteina i masti ključan je za tijelo i normalno funkcioniranje organizma', tvrdi.

More u svojim dubinama krije svašta

Velimir je u dubinama pronašao brojne objekte i predmete - od amfora, potopljenih brodova, podvodnih mina, avionskih bombi iz Drugog svjetskog rata, svakakvog nakita zbog kojeg mu se masovno javljaju žene do, nažalost, hrpe plastike i smeća koja (p)ostaje sve veći ekološki problem. U prošle dvije godine očistio je naše more od sto pedeset tona starih ribarskih mreža, potom recikliranih. Dosta je toga što još, kazao je, nije otkriveno - dovoljno za još najmanje 100 godina istraživanja, jer 95 posto Jadrana je neistraženo. Za svoj trud je 2020. godine i nominiran za Plavu vrpcu Vjesnika.

Na pitanje što sve kriju morske dubine i što je najneobičnije pronašao kaže: 'Kada pogledamo koliko površinu pokriva samo Jadransko more, uz oceane okolo nas, shvatimo zapravo koliko smo mali. Otkrivajući prošlost, saznajemo budućnost jer priroda i more imaju odgovore na sva pitanja i ravnotežu oko nas. Na nama je samo da to otkrijemo. Pod time mislim na lijekove za bolesti, a napomenuo bih da se delfini kad imaju kožne bolesti trljaju uz određene morske spužve kako bi se izliječili te da potopljeni brodovi sa zlatom još čekaju u beskrajnim dubinama da budu pronađeni. Mislim na svoj pronalazak broda s potopljenim amforama iz doba Rimskog Carstva, a za ostacima poznate bitke, o kojoj je govorio i Cezar 49. godine prije Krista i koja se dogodila blizu Omišlja na otoku Krku, još i danas tragam', kaže.

Zamolili smo ga da nam otkrije postoji li nešto posebno što je izvadio iz mora i ostavio sebi. 'Svaki pronalazak je lijep i teško je nešto posebno izdvojiti. A odgovor na zadržavanje ičega ispod mora itekako je negativan. Naime svoj radni vijek proveo sam u Pomorskoj policiji loveći upravo takve osobe koje su pljačkale podvodno blago te, umjesto da se izvijeste nadležni Restauratorski zavod, odnosno Ministarstvo kulture ili nadležnu policijsku postaju, zadržavale bi predmetne stvari za sebe', kaže.

More se od njegovih početaka ronjenja pa do danas promijenilo na bolje. 'Čovjek je postao bolji prema prirodi shvativši da bacanjem smeća u podmorje Jadrana i oceana ono nije nestalo. Samo je potonulo na dno Jadranskog mora čekajući stotine godina da nestane. Danas, kada je ekološka svijest na višem nivou, ronioci poput mene diljem svijeta nebrojenim ekološkim akcijama doprinose boljem i ljepšem svijetu oko nas', smatra.

Malo se ljudi kod nas predano bavi istraživanjem Jadrana. Najviše je onih koji vode turističke obilaske, a najmanje je zaljubljenika koji gaje veliku strast i nagon za istraživanjem. 'Kao i za sve oko nas, financije su ključan problem. Uz predanost i žar za istraživanjem podmorja dolazi visokosofisticirana tehnologija koja za sobom vuče i novac. Nasreću, iza mene stoje jake institucije i privatni sponzori koji su u meni pronašli pouzdanog partnera za opće dobro svih nas', izjavio je.

Podrška partnerice

Pitamo ga provodi li svoja istraživanja potpuno sam i surađuje li s povijesnom strukom i muzeolozima. 'Nitko od nas ne može napraviti sve sam. Suradnja koja je započela na nivou međuagencijske suradnje tijekom moje profesionalne karijere u MUP-u trajala je preko 20 godina te kao takva postavila kvalitetne temelje u mojoj profesionalnoj karijeri ronioca', napominje. Kako je ranije u razgovoru spomenuo suprugu, cijenjenu kardiologinju, zanimalo nas je ide li kad s njim pod more i kako ona gleda na njegov posao i moguće rizike.

'U pravu ste. Kao cijenjena kardiologinja, itekako se brine o mojem zdravlju. Permanentno pazi na svaki napor kojem se izlažem jer je i na mojem srcu napravljen zahvat zbog ronjenja. Nekada sam bio izložen riziku smrti ispod mora, a koji može nastati otvorenim PFO-om. Nakon pregleda u Institutu za hiperbaričnu medicinu u Trstu odlučeno je da to napravim u Hrvatskoj. ASD, tzv. kišobran, ugradio mi je prof. dr. Neven Ćaće, kojem sam beskrajno zahvalan, te mi je zatvorena rupica na srcu. Napomenuo bih da je on jedini uz doktoricu Alenku Brozina koji mi je doslovno 'dotaknuo' srce. (smijeh) Šalu na stranu, znanje kojim raspolažu doktori poput dr. Alenke Brozina i njezinih kolegica i kolega od izuzetnog su značenja za zajednicu te ne postoje riječi kojima bih istaknuo koliko je bitna poveznica medicine, znanosti i sporta', naglasio je.

Velimirove aktivnosti na njegovoj stranici Underwater Explorer na Facebooku prati skoro 50 tisuća ljudi. Uveseljava svojim dobrim djelima te pričama iz dubina. Ljubiteljima podvodnih šetnji opisuje sve o ronilačkoj opremi te pokazuje fotografije kakve mnogi od nas nikad neće vidjeti ni u časopisima. Neizmjerno ga veseli to što je ekologija dobro prihvaćena. U posljednje vrijeme oformio je projekt E.E.E. (Exploration, Education, Ecology), a otkrio nam je kakvi su mu još planovi i ciljevi.

'Projekt EEE započeo je prije dvije godine. Na samom početku želja mi je bila nakon istraživanja (exploration) prenijeti znanje na mlađe u sklopu edukacije o ekologiji kroz podvodne projekte kojima se stalno bavim. Bila je to pametna odluka jer sam na samom vrhuncu karijere svoje znanje konačno mogao prenijeti mladima kako bi sutra bili bolji ljudi. U tome imam potporu doslovno svih', ponosan je. Na kraju smo ga pitali što još radi, u čemu uživa kad nije u moru. 'Iskreno? Proučavam arhive i gledam dokumentarce o… podmorju', priznaje.