Nositi Loewe na crvenom tepihu danas znači privući pažnju i ostaviti jasan trag. Španjolski brend, najpoznatiji po ručno rađenim predmetima i umjetničkom pristupu modi, u fokus stavlja dekonstruirane haljine više namijenjene pokazivanju nego svakodnevnom nošenju. Loeweove kreacije kod zaljubljenika u modu izazivaju duboke uzdahe oduševljenja, a kod prosječnog kupca čuđenje, no jedno je sigurno - u odjeći koja iza koje stoji jedan od najutjecajnijih dizajnera današnjice ne možete proći nezamijećeno.

Izuzetno kreativni i konceptualni komadi kreativnog direktora Jonathana Andersona beskompromisni su, ali i vrlo poželjni – gotovo je nemoguće postići ravnotežu. Naprimjer, niti jedan brend nije bio ni blizu Loeweovoj trapez haljini s, ni više ni manje, autom unutar tkanine, predstavljenoj u kolekciji za jesen/zimu 2022. Isti slučaj je s umjetničkim haljinama s umetcima na području prsa iz kolekcije za proljeće/ljeto 2022. - izgledale su poput pravog oklopa. Kreacije su u pravilu izrađene od iznenađujuće lakih materijala, poput pamučnog žerseja, a Andersonova misija uvijek je podići ono normalno, očekivano, na višu razinu, te, što je najvažnije, natjerati ljude da te kreacije požele nositi.

Njegov mudar i dobro odigran spoj nadrealističkog stila i izuzetne izrade privlači žene koje žele više od haljine. A vrijeme pandemije navelo ga je na eksperimentiranje i, pogađate, ponovno je uspio pogoditi u samo srce mode, baš kao i na samom početku 2013., kada je zauzeo mjesto kreativnog direktora Loewea. Andersonu je pošlo za rukom nešto što rijetko kojem dizajneru uspijeva – probuditi uspavani brend, potpuno ga transformirati i etablirati se u sam vrh mode, pritom ostavljajući snažan, neizbrisiv trag u modnoj povijesti.

Kreacije koje predstavlja za Loewe, ali i u okviru svog brenda JW Anderson, učinile su ga jednim od dizajnera koji najbolje predviđa modu i s nevjerojatnom preciznošću diktira trendove. Anderson je tvorac neobične, pomaknute, no istinski lijepe odjeće i dodataka koji zauzimaju rubni prostor između avangardnog i zadovoljavajuće nosivog.

Angažiranje mladog dizajnera pokazalo se kao najbolja odluka za uspavan i krut brend

Modna povijest Loewea i Andersona započela je te 2013. godine, a angažiranje mladog irskog dizajnera, koji se prethodno dokazao u radu s Topshopom, u španjolskom brendu koji je vapio za svježim idejama i novim smjerom pokazat će se presudnom i najboljom odlukom.

Andersona je suradnja s Topshopom 2012. stavila u fokus modnog svijeta i donijela mu željenu pozornost, a godinu kasnije LVMH je kupio udio u njegovoj tvrtki i također ga imenovao kreativnim direktorom Loewea, dostojanstvenog i tradicionalnog, no vrlo uspavanog španjolskog brenda kožnih komada kojeg ni Narciso Rodriguez ni Stuart Vevers, sada kreativni direktor Coacha, nisu uspjeli probuditi.

Nakon što se Loeweov dizajnerski studio preselio iz Madrida u šesti arondisman Pariza (zbog bolje povezanosti s Londonom, ali i s mogućnošću da fizički odvoji kolekcije španjolskog brenda od onih koje nose njegovo ime), Anderson je krenuo u osnivanje 'svog Loewea', a nastale su kolekcije odjeće i modnih dodataka koje posjeduju u jednakoj mjeri couture razinu izrade i izrazito sirovu, ručno rađenu energiju. Ta konfliktna kombinacija probudila je uspavanog modnog lava, dala mu jasnu definiciju i pokrenula njegovu viziju brenda.

Svi su se pitali samo jedno: Kako li mu je to pošlo za rukom?

Prvi formalni koraci brenda vrlo su slični onima zabilježenima i kod njegovih europskih kolega, bili su ukorijenjeni u modnim dodacima, a ne u samoj odjeći. Osnovan u Madridu 1846., Loewe je posvetio više od 100 godina kožnim torbama, proizvodeći ih čak i za španjolsku kraljevsku obitelj, a prvu liniju konfekcijske odjeće lansirao je 1965. godine.

No čak i tada Loewe se polako probijao na međunarodnoj modnoj sceni. Učinio je to bez povlađivanja masama, preferirajući biti predvodnik trendova, a ne onaj koji ih slijedi. Nekada konzervativan brend u europskoj luksuznoj modi u jednom trenutku osvanuo je na leđima repera kao što su A$AP Rocky i Pusha-T, i to zahvaljujući sjevernoirskom dizajneru i kreativnom direktoru Andersonu. Promatrajući rastuću popularnost brenda, mnogi su se pitali – kako li mu je to samo pošlo za rukom?

U samo početku Anderson je bio najpoznatiji kao osnivač i dizajner brenda JW Anderson, no da bismo u potpunosti shvatili kako je postao kreativni direktor koji je nekada konzervativan brend doveo do neslućenih visina, ključno je osvrnuti se na Loeweovo oslobođenje u svijetu mode.

Prvo je došao kraj Francove fašističke diktature u Španjolskoj 1975., a zatim LVMH-ova akvizicija 1996. Oba ta događaja pogodovala su da se Loewe istakne. Nakon što suradnja s Veversom nije dala željen učinak, LVMH-u je pažnju privukao Anderson jer se dokazao kao komercijalno isplativ, a potvrđivale su to i rasprodana suradnja s Topshopom, vruća kolekcija za Versus by Versace i dobro prihvaćena suradnja s Uniqlom. Za Loewe, brend koji se želio istaknuti, imperativ je bio angažirati nekoga tko razumije kako stvoriti poželjan luksuz.

Inače, JW Anderson je započeo kao brend isključivo muške odjeće, a tek se nakon tri godine proširio i na žensku odjeću, a tu odluku Anderson je donio nakon što je shvatio koliko je niša muške odjeće uža u usporedbi s puno unosnijim svijetom dizajna za žene. Po dolasku u Loewe 2013. godine ponovio je tu tranziciju otvarajući brend prema većoj eleganciji, neobičnom, pomalo neočekivanim pristupu te uspostavljajući novu liniju muške odjeće. I dok je prvi pristup izazvao divljenje, drugi element zapravo je bio ključan za davanje istinske važnosti brendu.

Reperi kao predvodnici trendova

Imenovanje mladog, kulturno osviještenog dizajnera poput Andersona glavnim u konzervativnoj modnoj kući karakteristično je za LVMH, grupaciju koja je revitalizirala brendove poput Celinea s Phoebe Philo i Hedi Slimane, a da se ne spominju imenovanja Kima Jonesa i Virgila Abloha u Louis Vuittonu.

Andersonovo preuzimanje uzdi u Loeweu poklopilo se s erom u kojoj je uživanje u modi postalo - moderno. Mlađe generacije štedjele su, ili molile roditelje, kako bi si priuštile modne komade koje nose njihovi idoli pop kulture, a u fokusu je bila hip-hop elita. Luksuzna streetwear revolucija bila je u svom punom zanosu, što je značilo da je jednako vjerojatno da će mlada osoba potrošiti 300 dolara na dizajnersku majicu kao i na PlayStation.

Andersonovo razumijevanje pop kulture i moć sklapanja suradnji omogućili su da se Loewe podigne na posve novu razinu 'cool brenda'. No u svojoj interpretaciji muške odjeće nije bio netaktičan kao brojni drugi. Baš kao što su se preklapali sjajan dizan i kultura mimova, Andersonova interpretacija mode za milenijalce, odnosno generaciju Z, bila je profinjenija od one koju je predstavila konkurencija i, što je najvažnije, svi su je prihvatili.

U to vrijeme brojne su modne kuće lansirale glomazne tenisice i majice s logotipom, ali Anderson je ostao vjeran svom stilu usredotočujući se na odjevne komade i mekano pletivo. Znao je da ti predmeti ne moraju biti isključivo luksuzni, umjesto toga davali su prednost tradiciji.

Andersonove prve kolekcije za Loewe poigravale su se kodovima muževnosti i ženstvenosti, ali i otkrivale njegovu opsjednutost plažom i obalom. Odrastao u Londonderryju, svega 10 minuta udaljen od jezera, veći dio djetinjstva proveo je na španjolskom otoku Ibizi. Mornarske pruge i marame oko vrata bile su posvuda, a naglašeno i pretjerano presavijeni rubovi Loeweovim trapericama donijeli su naziv 'fisherman traperice'.

Uslijedilo je kreiranje odijela s manga printom, casual majica ukrašenih Disneyjevim likovima te pidžama s princezama. U vrijeme u kojem je maksimalizam vladao modom, Andersonov Loewe zauzeo je skromnu sredinu.

Nakon hypea oko streetwear dizajnera koji su se počeli asimilirati u mainstream, poznate osobe kao što su A$AP Rocky i Pusha-T, potaknute stilistima Matthewom Hensonom i Marcusom Paulom, zakoračile su u svijet Loewea, brenda koji istovremeno nudi nešto profinjeno, a opet suvremeno i neokaljano hypeom.

Na mnogo načina neki od najpoznatijih komada brenda izgledaju poput žustrog razgovora između umjetnika koji ga nosi i samog Andersona, a jasno je vidljiva želja s obje strane da budu primijećeni, bez ugrožavanja integriteta. Generaciji kreatora trendova i ukusa koji su željeli nositi blisku budućnost mode Loewe je ponudio sve: prepoznatljiva obilježja, hommage uličnoj kulturi i viziju kako će se stvari dalje razvijati. U hip-hopu krije se moć, a reperi su 'moderna moda': Anderson je otkrio formulu koja prolazi, a promjene koje su nastale obilježit će modu u narednom desetljeću, ako ne i dulje. Reperi su se pokazali kao moderni modni influenceri koji su srušili ekskluzivističke barijere industrije, a što god odluče odjenuti, odmah postaje cool.

Pomaknute kreacije koje svi žele nositi

Sličan recept Anderson je ponovio nakon pandemije, a ta formula pokazala se i više no uspješnom.

Zadnje dvije Loeweove kolekcije privukle su popriličnu pažnju. 'Neurotično, psihodelično i potpuno histerično', upravo tako sam on opisuje svoju kolekciju predstavljenu u Parizu. Emma Corrin, zahvaljujući bliskoj suradnji sa stilistom Harryjem Lambertom, bila je među prvima u redu za Andersonovu svježu haljinu s piste. Riječ je bila o kreaciji s printom balona i ugrađenim ispuhanom balon grudnjakom – poprilično dojmljivo, zar ne?

Istog tjedna Tessa Thompson prošetala je Loeweovu asimetričnu i šljokičastu tirkiznu minicu s prorezom, uparivši je sa sjajnim pletenim puloverom i sandalama s ružama na potpeticama. Time se pridružila Daisy Edgar-Jones i Chloë Sevigny u kupovini trenutačno kultnih natikača s maštovito uređenim potpeticama, a ako ruže baš i nisu vaš stil, tu su modeli s potpeticama u obliku ljuski jajeta i ruža. Doista, modni dodaci ove sezone ne mogu biti maštovitiji.

Dokaz da Andersonova blistava i zabavna moda osvaja Hollywood dala je Jeanne Cadieu, model i razorno lijepa druga polovica Jakea Gyllenhaala, koja je na zabavi Vanity Faira nakon dodjele Oscara odjenula Loeweovu kreaciju sa zlatnim štitom.

Biranje Loeweve haljine ujedno označava kupovinu Andersonova svijeta ispunjenog bogatim detaljima. Tijekom izolacije, njegove kolekcije su uzdigle zanate kojima su se ljudi bavili kod kuće. Pletene košare inspirirale su napuhnute suknje i tunike, nježno pletivo proizašlo je od DIY pletenja kod kuće, a predmeti obojeni japanskim shiborijem poveznica su s onima koji ne zaziru od bojenja odjeće u kuhinjskom sudoperu.

'Osjećaj da pripremam reviju neka je vrsta nadrealističkog, gotovo neurotičnog čina, jer je sve normalno, ali nije baš. Nisam želio nešto potpuno utemeljeno u stvarnosti. Moralo je imati distancu', rekao je svojevremeno Anderson.

Vizija mode Jonathana Andersona

Potezi koje je Anderson učinio u Loeweu na prvu se mogu činiti posve suprotnima od intuicije - nema blještavih logotipa i figurativni rad umjetnika jasno je vidljiv (naprimjer, jednobojni prugasti džemper od angore izgleda kao da ga je sašio neki amater, a njegove popularne torbice od teleće kože nose prepoznatljiv pamučni gornji šav). No ono što ga čini tako radikalnim njegova je vizija mode koja uključuje mnogo više toga od stvari koje nosimo.

'Volim modu, ali neću dopustiti da mi moda diktira', kaže dizajner, a ta izjava ujedno je obećanje. Naime on se ne trudi pokazati objedinjene kolekcije i svjesno pokušava slijediti duh vremena, a čak ne nastoji naglasiti siluetu - njegove muze nisu modeli ili glumci. Umjesto toga, njegovi primarni izvori su ljudi za koje je odjeća općenito bila nešto što se nosilo ispod radnog odijela: majstori zanata s početka 20. stoljeća. JW Anderson i Loewe postali su njegovi ludi znanstveni eksperimenti u vraćanju tradicionalne ručne izrade visokoj modi. Pokazalo se da je to proročanska, ali provokativna ideja, dijelom zato što je zanatska izrada oduvijek imala nesigurno mjesto u svijetu mode. No Anderson je uobičajeni fokus s besmislene statistike toga koliko je sati vezanja potrebno za izradu određenog predmeta prebacio na istinsku kulturu ljepote izrade – i to je ono što je proizvode učinilo istinski poželjnima.

U konačnici, ono što njegov rad čini posebnim činjenica je da nas tjera da usporimo, daje nam mogućnost izbora. Ezoterične, ali iskonske, njegove najbolje kreacije nisu na prvi pogled privlačne ni lako dopadljive; činjenica je da Anderson nikada neće biti mainstream. Umjesto toga, njegova odjeća mami, očarava, poziva da je vidimo, dodirnemo i osjetimo.

No ono što ga najviše izdvaja je osobina koju ima mali broj mladih talenata u njegovoj kategoriji, posebno njegovi prethodnici, a to je smisao za biznis. Umjesto da se pati pod palicom korporativnog gospodara, kao što je to bio slučaj s Alexanderom McQueenom, on, čini se, uživa u ravnoteži između trgovine i kulture.

‘Nijedan dizajner danas ne može biti potpuno odvojen od stvarnosti poslovanja. Možda prije desetak godina, ali danas više ne. Radi se o preživljavanju, o tome da ostaneš dovoljno dugo da kažeš sve što želiš reći', rekao je Anderson za The New York Times.