VOZILI SMO

Honda Jazz 1.2 i 1.4

19.12.2008 u 07:00

Bionic
Reading

Gužva koja vlada u klasi malenih gradskih automobila svakom godinom postaje sve veća. Kako onda, pitate se vi, stvoriti ime u ovoj klasi, izdići se iznad drugih i biti poseban?

Svaki proizvođač ima svoj način. Jedan će se posvetiti atraktivnom dizajnu, drugi – što nižoj cijeni, a neki će jednostavno biti inovativni, ispred svog vremena. U Hondi su pak odabrali put – pouzdanosti. Hondin Jazz spada u sam vrh kada je zadovoljstvo kupaca u pitanju te ako zanemarimo manje probleme sa sedmerobrzinskim CVT mjenjačem u prošloj generaciji, ovaj automobil osvaja već na prvu vožnju.

Nismo rekli na prvi pogled jer Jazz odlikuje pomalo samozatajan, da ne kažemo konzervativan, dizajn eksterijera koji će se prije svidjeti zrelijim nego mladim, tehnološki nastrojenim vozačima. Nova generacija Jazza koja je ovih dana stigla i na domaće tržište nastavila je ovaj trend. Novi Jazz redizajniran je u odnosu na svog prethodnika, no vizualne izmjene poprilično su diskretne tako da većina zasigurno neće primijetiti sličnosti dvaju automobila, novog i starog, osim ako nisu parkirani jedan pored drugog.

Zato je vidno izmjenjeni interijer s novim kontrolnim uređajima, upravljačem i središnjim grebenom dobio kvalitetnije materijale, sjedala s boljim držanjem tijela i više prostora za noge putnika straga. Stražnja klupa se također može preklopiti pa Jazz nudi od 399 do čak 880 litara prtljažne zapremnine. Svakako moramo spomenuti i vrlo povoljan široki kut otvaranja vrata i dosta visoko postavljena sjedala koja olakšavaju ulazak i izlazak iz vozila što će posebice znati cijeniti dobno stariji vozači i oni s problemima u kretanju. Odlična je i vozačka pozicija, a prednost spomenutog konzervativnijeg dizajna svakako je iznimna preglednost!

Najveće izmjene ipak su rezervirane za mehaniku. Tako je Jazzu modificiran elektronski servo upravljač koji je sada primjetno direktniji i informativniji, a modifikacije su dotakle i ovjes koji je sada nešto krući, no podjednako udoban. Ovo u kombinaciji sa širim tragom kotača i dužim međuosovinskim razmakom, unatoč neizmjenjenom relativno visokom težištu, osigurava znatno bolje ponašanje automobila u zavojima.

U ponudi su samo dva motora, oba četverocilindraša. Riječ je o postojećim benzincima 1.2 i 1.4 koji su tehnologijom VTEC (varijabilni usis ventila) dorađeni kako bi razvijali više snage uz nižu potrošnju. Model 1.2 razvija 90 KS, sposoban je za sprint do stotke u 12,5 sekundi te može postići maksimalnu brzinu od 175 km/h. Snažniji 1.4 razvija 100 KS, s ubrzanjem do 100 km/h obračunava se za 11,5 sekundi te postiže 180 km/h maksimalne brzine.

Oba motora uparena su ručnim peterostupanjskim mjenjačima nešto dužih prijenosnih omjera u svrhu niže potrošnje, a tu su i indikatori ekonomičnosti koji savjetuju pravodbno prebacivanje u višu odnosno nižu brzinu. Prosječna potrošnja, prema Hondinim podacima, kreće se između 5,3 za slabiji, odnosno 5,5 litara za snažniji model na stotinu kilometara. Problematični kontinuirano varijabilni prijenos zamijenjen je  automatskim šesterostupanjskim mjenjačem i-Shift.

Serijska oprema uključuje čak osam zračnih jastuka, ABS s raspodjelom sile kočenja te sustav osiguravanja dječjih sjedalica na putničkim sjedalima ISOFIX. Honda od Jazza očekuje postizanje pet zvjezdica za sigurnost odraslih putnika, četiri za najmlađe putnike te tri zvjezdice za prolaznike na Euro NCAP-ovim crash-testovima.