Cervar se i prije svog proputovanja Jadranom, s namjerom otkrivanja gurmanske ponude, imao priliku u više navrata susresti s Hrvatskom. Kao čest gost naših krajeva, Cervar u svom putopisu naglašava kako su Hrvati zapravo vrsni gastronomski poznavatelji. 'Hrvati imaju veze s lokalnim poljoprivrednicima koji prodaju svoje proizvode na tržnicama. Uvijek znaju koji će dan u tjednu stići najbolje povrće i meso. Za Hrvate se uvijek čini kako poznaju nekog ujaka ili imaju rođaka koji proizvodi vina, maslinovo ulje ili savršeni liker. Tipičan građanin Hrvatske nije naučen jesti neukusna i umjetno zapakirana jela', primjećuje Cervar.

Prije svog putovanja, Cervar se informirao o Hrvatskoj gastronomskoj ponudi kod lokalnog poljoprivrednika koji svoje proizvode prodaje na brojnim tržnicama. Na Cervarovo pitanje o tome kako osoba s ograničenim kulinarskim senzibilitetom može osjetiti posebnost hrvatske ponude, lokalni poljoprivrednik odgovara: 'Europljani se u osnovi s takvim pitanjem suočavaju kad sretnu Amerikanca. Ono što vi zovete organskom hranom, mi zovemo hranom. Mi stvaramo jednostavne stvari, a svi su sastojci vrhunske kvalitete.'

Nakon kratkog posjeta Dubrovniku, Cervar svoju Hrvatsku gastro avanturu nastavlja vožnjom poluotokom Pelješcem na kojem se susreo s enološkom ponudom kraja i vlasnikom vinarije Miloš u Ponikvama. Frano Miloš svom je gostu pokušao objasniti kako Hrvati ulažu veliki napor i trud kako bi povratili vinsku kulturu koja je posljednjih šezdeset godina postala osiromašena tijekom postojanja Jugoslavije i rata koji je hrvatsku ekonomiju bacio na koljena.

'Vina koja nastaju u Dalmaciji produkt su oštre, izravne sunčeve svjetlosti i vlažno-sušnog tla opasanog karbonatnim stijenama. Zbog toga se naša vina proizvode u malim količinama, a mnoga od njih se prodaju samo na domaćem tržištu. Domaća vina jaka su i čvrsta. Plavac mali koji proizvodimo Zinfandel je na steroidima i bogat kao tekuća hrana', objašnjava svom gostu vinar Frano Miloš.

Cervar zatim zastaje u Stonu gdje ga dočekuje vlasnik lokalnog restorana Stagnum Ante Radić od kojega je ovaj urednik Paste Magazinea pokušao dodatno podebljati svoje, dosad stečeno, znanje o hrvatskoj gastro ponudi. 'Ljudi u ovim krajevima nemaju običaj nositi satove. Jutrom su ljudi u ribolovu, a popodne se popravljaju mreže. Ako uistinu želiš okusiti ovu zemlju, moraš izići na otvoreno more i zaslužiti taj okus', objašnjava Radić. Cervar je poslušao Radića te se uputio u lov s lokalnim ribarima na stonski specijalitet – kamenice. 'Kamenice - Ostrea edulis, čišće su nego bilo gdje u Europi, a njihova čistoća leži u savršenoj ravnoteži slane i slatkovodne vode koja navire iz uvale rijeke Neretve', objašnjava ribar. 'Velikim i proždrljivim očima sisao sam sadržaj školjki kao da jedem posljednje primjerke u svijetu. Dolaskom u auto i nastavkom svog putovanja po Dalmaciji, nisam se mogao oteti dojmu da sam prije par trenutaka pojeo toliku količinu kamenica za jednu desetinu cijene koliko bi za takvu količinu školjki platio u SAD-u', priznaje Cervar.

Nakon posjeta Stonu, dolina rijeke Neretve pokazala se kao sasvim logično odredište Cervarovog gastro proputovanja, a vožnjom cestama Neretvanske doline, uočio je mnogo drvenih štandova uz cestu na kojima se prodaju lokalni domaći proizvodi, što ga je potaknulo na kraći predah i razgovor s lokalnom prodavačicom na cesti. 'Mi jedemo samo ono što nam zemlja pruži', objašnjava prodavačica Cervaru koji je u autu na putu do Splita ponio lokalne proizvode poput naranči, staklenke domaćeg meda, boce likera i šipka.

Sljedeća postaja na Cervarovom gastro putovanju Hrvatskom putabio je otok Vis, a kako izgleda otočna gastro ponuda u očima američkog putopisca - tek trebamo saznati...